Eto, prvi puta otkako pišem mogu za jednog od svojih omiljenih filmaša Paula Thomasa Andersona istaknuti da je oskarovac (i to trostruki) nakon prethodnih 11 neuspješnih nominacija za scenarij, režiju i produkciju. "One Battle After Another" sigurno nije njegov najbolji film, no zahvaljujući njemu je ušao Anderson u taj prestižni krug u koji recimo nisu ušli Bergman, Fellini, Kurosawa, Hitchcock, Kubrick, Lumet, Welles, Lynch, Altman, Antonioni, Tarkovsky... Ispada zapravo gotovo kao da je ova lista još prestižnija od one na kojoj se nalaze osvajači najvrjednije filmske nagrade, no nakon što se još kao vrlo mlad proslavio i predstavio s dva iznimna filma (Boogie Nights, Magnolia) koji su mu donijeli prve dvije nominacije za najbolji scenarij, odlučio je on snimiti jedan manje ambiciozan film.
"Punch-Drunk Love" sigurno ne bih svrstao pri vrh omiljenih mi Andersonovih filmova, no simpatična je to, apsurdistička romantična komedija u kojoj smo možda i prvi puta vidjeli komičara Adama Sandlera u nešto drukčijoj ulozi nego inače. Oni iz moje generacije koji su odrastali devedesetih vjerojatno se sjećaju tih pomalo glupavih, infantilnih Sandlerovih komedija iz tog vremena u kojima je on obično glumio debile. Sada je njegov lik ponovno ekscentrik, potpuno asocijalni čudak, tip u odnosu na kojeg Sellersov "Mr. Chance" djeluje kao izuzetno snalažljiv gospodin.
Njegov Barry Egan zaposlen je u tvrtci koja proizvodi neke bizarne nove proizvode za zahode, a ima on sedam sestara koje stalno vise nad njim i zabrinute su što je takav nedruštven. Takvo njihovo ponašanje vjerojatno je i jedan od razloga za to, a usamljen je on tako da će komunikaciju pokušati ostvariti putem žena koje rade za seksi-telefone (sjetit će se i toga onih koji su odrastali devedesetih). No, nekim čudom će se i za takvog bezveznjaka zainteresirati kolegica jedne od njegovih sestara, Lena (Emily Watson), ali i to će se zakomplicirati jer će ga pozivanje seksifona skupo koštati.
Ne samo da ga žena s druge strane linije stalno naziva, pa i na poslu, već mu je banda povezana s njom skinula novac s kreditne kartice, a sada ga žele i dodatno izmusti i poslali su na njega nekakve siledžije. Riječ je o baš neobičnoj i netipičnoj romantičnoj komediji kojom Anderson ujedno i ironizira taj vječno popularni američki žanr. Ponovno je to film s njegovim jakim autorskim pečatom i ističe se stiliziranom režijom te Anderson koristi i kameru, montažu i zvuk kako bi gledatelja dodatno uvukao u potpuno pomaknuto Barryevo stanje i u njegovu perspektivu. Baš zbog toga je "Punch-Drunk Love" i danas film vrijedan pažnje i upravo ta napetost između nježnosti i tjeskobe čini ga jedinstvenim unutar suvremenog američkog filma.
Primjedbe
Objavi komentar