Zhang Yimou danas se smatra jednim od najvećih i najvažnijih filmaša koje je Kina ikada imala, a instantno se on s ovom povijesnom dramom prometnuo u ozbiljnog igrača. Pogotovo jer je "Red Sorghum" osvojio Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu i tako postao prvi kineski film koji je osvojio glavnu nagradu na jednom od tri najvećih svjetskih festivala (Berlin, Cannes, Venecija). Snimio je Zhang "Crveni sirak" po istoimenom romanu kineskog nobelovca Moa Yana, a radnja se odvija u ruralnoj provinciji Shandong uoči i za vrijeme japanske okupacije, dakle negdje tijekom tridesetih godina 20. stoljeća. Narator filma je unuk protagonistice koji se sjeća svoje bake, Jiu'er (Gong Li), siromašne seoske djevojke koju će roditelji doslovno prodati bogatom starijem tipu.
Taj tip koji će umrijeti odmah na početku jer boluje od gube vlasnik je destilerije i proizvodi on neki alkoholni napitak (spominje se kao vino) od žitarice sirka i taj napitak je prepoznatljive crvene boje pa od tuda i naziv filma. I perfektno Zhang prikazuje taj ruralni život u Kini početkom tridesetih, a situacija postaje još gora kada se pojave Japanci i sama završnica filma je baš šokantna, stravična. Riječ je o filmu koji je donio i međunarodnu afirmaciju tzv. petoj generaciji kineskih redatelja odnosno skupini autora koji su se školovali nakon završetka Kulturne revolucije u Kini. Peta generacija je, kao što sam uostalom i pisao valjda kod svakog filma iz tog perioda, napustila taj rigidni socrealistički model ranijeg kineskog filma i počela razvijati izrazito vizualan, simbolički i autorski stil.
Tako Zhang u "Red Sorghum" uvodi gotovo mitološki prikaz ruralne Kine, a film je to koji se ističe naglašenom vizualnom poetikom. Prije nego što je i sam počeo režirati, Zhang je već bio jedan od najpoznatijih kineskih snimatelja, a dominantna boja filma je crvena jer boja je to zrelog sirka, vina i krvi. Spaja on realistične elemente s folklornom i gotovo legendarnom atmosferom, naracija ima oblik prisjećanja, a Zhang tu kombinira povijesnu dramu, narodnu priču i elemente epskog realizma. No, možda najviše se "Red Sorghum" ističe po tome što donosi posve drugačiji prikaz kineskog sela od onoga što se obično gledalo u ranijim filmovima koji su obično imali i propagandne namjene.
Umjesto idealiziranog kolektivizma i veselih ljudi koji rade i grade, nemaju praktički ništa, no svejedno su sretni i zahvalni očevima revolucije, seljaci su tu grubi, primitivni, čak i nasilni, a film je nabijen i eroticizmom. Posebno se to osjeti u liku mlade gazdarice u još jednoj sjajnoj izvedbi tada mlade Gong Li kojoj je to bio debitantski nastup, a kasnije je nastupila i u drugim brojnim kineskim filmovima, posebno je se sjećamo iz sljedećih Zhangovih djela. Ona će potpuno opčiniti jednog od seljaka koji radi na farmi pokojnog gazde (Jiang Wen), a izvrsna kombinacija lokalne kulture i univerzalne filmske poetike učinila je "Red Sorghum" jednim od najutjecajnijih kineskih filmova 20. stoljeća.
Primjedbe
Objavi komentar