Kraju je stigla možda i najkontroverznija i najprovokativnija serija današnjice. Nakon sedam godina i tri sezone završila je "Euphoria" koju je Sam Levinson osmislio inspiriran istoimenom izraelskom serijom. No, američka "Euphoria" je debelo nadmašila izraelsku i postala je jedna od od onih serija o kojima se stalno priča, komentira i koja je uostalom od u početku nepoznatih glumaca stvorila i neke velike zvijezde. Zanimljivo je bilo pratiti što će se s likovima koje smo upoznali kao srednjoškolce do kraja dogoditi i u što će se pretvoriti, a samo površinski je to jedna od onih tipičnih tinejdžerskih drama sveprisutnih na američkoj televiziji već desetljećima.
Sve je tu puno seksa, droge, nažalost ne i rock'n'rolla jer današnja mlađarija sluša nekakva sranja od muzike, a na zanimljiv način Levinson je tu pokušao uhvatiti "Zeitgeist" vremena odnosno duh i stanje te današnje mlade američke generacije. Tih današnjih mladih koje mi nešto stariji i ne možemo do kraja shvatiti i razumijeti jer generacija je to koja je od djetinjstva u digitalnom dobu i prolazi sve tjeskobe i izazove pa i specifičnosti koje to donosi. Sve se danas snima mobitelima, sve je drukčije nego nekad, drukčiji su prioriteti i razmišljanja, no odvajkada su mladi činili pogreške, upadali u probleme iako ćemo do kraja shvatiti da se većina ovog društva baš i nije opametila i sazrijela.
Iako je Levinson pogotovo kako se serija bližila kraju otišao u pretjerivanje i karikiranje, jako dobro "Euphoria" prikazuje što ti mladi žele i kako živi ta generacija pornografije, TikToka i fentanila. Za razliku od većine klasičnih tinejdžerskih američkih serija, "Euophoria" kao da se usredotočuje na njihove mračne strane, demone, nesigurnost i autodestruktivnost. Time kao da odražava današnji kulturni trenutak u kojem su anksioznost, depresija i osjećaj izgubljenosti postali široko prepoznati dijelovi iskustva mladih generacija. Vizualno je to blještavo, s neonskom rasvjetom, hiperstilizirano, a scene kao da su dijelom oblikovane logikom društvenih mreža bez kojih ti današnji mladi valja de mogu.
Kako se radnja odvija u liberalnoj Kaliforniji, tako su i svi likovi ovdje slobodni, imamo i lika Jules koji je transrodna osoba, a odglumila ju je Hunter Schafer koja je i u stvarnosti mijenjala spol. Nema tu tabu tema kojih se "Euphoria" ne dotiče, a premda je često kritizirana da potiče sve one stvari na koje djecu obično upozoravamo, meni se od početka to čini i kao nimalo suptilna kritika konzumerističkog društva. I generacije koja bi sve sada i odmah, koja uglavnom nije raspoložena na ono što bismo nazvali rad i odricanje koji će jednog dana možda i donijeti rezultate. Oni žele sve preko noći i spremni su na sve kako bi to postigli.
Postala je "Euphoria" pravi fenomen ne samo zato što prikazuje tu generaciju oblikovanu društvenim mrežama i pritiskom da moraju biti savršeni, već je i sama djelovala u stvaranju tog trenda. Kritizirana je ova serija da romantizira destruktivnost, tjeskobu i traumu današnjih mladih generacija, no ako ćemo biti iskreni i realni, teško da su mladi takvi postali zbog ove serije. Prije da "Euphoria" samo prikazuje ono što se u stvarnosti događa, naravno na trenutke pretjerano, a to je površna generacija opsjednuta dojmom koji ostavljaju na druge dok je istovremeno tako usamljena. Baš zato što "Euphoria" ostavlja dojam da nije još jedan pogled odraslih na mlade, već kao nešto što pokušava taj svijet prikazati iznutra, možda je i bila tako popularna među mlađom generacijom.
Stasala je u njoj i cijela jedna nova, mlada generacija glumaca predvođena Zendayom koja je glavna protagonistkinja Rue. Već na početku ova inteligentna, cinična, introspektivna i užasno autodestruktivna tinejdžerica će zaglaviti s drogama, a od djetinjstva je traumatizirana zbog rane smrti oca. Ona je ujedno i naratorica cijele priče koja nas upoznaje s ostalim likovima, a zaglavit će do kraja ona s ozbiljnim kriminalcima u trećoj sezoni kada se "Euophoria" dijelom pretvara u mračni krimić, gotovo neowestern u trenucima. Već sam spomenuo Jules u koju će se Rue fatalno zaljubiti, a Australac Jacob Elordi je Nate Jacobs, najpopularniji mladić u školi u kojeg su zaljubljene gotovo sve cure.
I premda je popularan i naočit, on je zapravo užasno iskompleksiran. Agresivan je on, manipulativan, školski primjer onoga što bi danas nazvali "toksički maskulinitet". Premda je na početku u vezi s Maddy (Alexa Demie), završit će on na kraju s Cassie Howard u izvedbi Sidney Sweeney koja je u međuvremenu postala jedan od najvećih seks simbola današnjice. Njezin lik možda mi je i najzanimljiviji jer premda je ona očito jedna od onih popularnih lijepih djevojaka, ona je duboko nesigurna i žudi za tuđim odobravanjem. Kroz njen lik vidimo kako izgleda pritisak seksualizacije ženskog tijela, čemu će sama doprinijeti, posebno u trećoj sezoni kada odluči i monetizirati svoje adute. Iako nisam počeo "Euphoriu" pratiti otkako se pojavila, već sam joj konačno odlučio dati priliku tek kada se saznalo da se snima treća i posljednja sezona, definitivno nisam požalio. Bilo je to zanimljivo, uzbudljivo, šokantno i prepuno iznenađenja i s razlogom "Euphoria" ima status serije koja je obilježila jedno razdoblje.
.png)
.png)
.png)
Primjedbe
Objavi komentar