Točno na 15. godišnjicu "nuklearnog incidenta" u japanskoj Fukushimi, na HBO-u se pojavio dokumentarac Britanca Jamesa Jonesa i Japanca Megumia Inmana. Za one koji se ne sjećaju, tog dana kod obale sjeverozapada Japana dogodio se jedan od najsnažnijih potresa u povijesti snage 9,0 prema Richteru. Pokrenuo je on razorni tsunami koji je vrlo brzo stigao do mjesta Fukushima na sjeveroistoku otoka Honshua. Nuklearna elektrana Fukushima Daiichi izgrađena je direktno uz obalu Tihog oceana još šezdesetih, što ju je učinilo posebno ranjivom, a shvatit ćemo do kraja ovog uzbudljivog dokumentarca koji gotovo funkcionira kao pravi triler, nitko nije tada o tome previše razmišljao.
Valovi tsunamija preplavili su nuklearnu elektranu i onesposobili sustave za hlađenje reaktora. Bez hlađenja, temperatura u reaktorima je naglo porasla, što je dovelo do taljenja jezgre, a naknadne eksplozije vodika dodatno su oštetile postrojenje i uzrokovale ispuštanje radioaktivnih tvari. Incident je klasificiran kao jedna od najtežih nuklearnih nesreća u povijesti, a sam tsunami je ubio gotovo 20 tisuća ljudi dok je nakon užasa s nuklearkom moralo biti iseljeno 164 tisuće stanovnika s tog područja koje je i danas nenastanjivo zbog radijacije. I pokušava "Fukushima: A Nuclear Disaster" ne samo doći do odgovora na pitanje kako se nešto takvo moglo dogoditi, već i donosi priče ljudi koji su pokušali spriječiti još goru katastrofu.
Možda toga nismo ni svjesni, no Fukushima je zaista mogao biti novi Černobil, a da se dogodilo najgore, cijela sjeverna polovica japanskog otoka Honshua postala bi nenastanjiva. Okupili su autori tu ljude koji su sudjelovali u sprečavanju katastrofe predvođene šefom smjene koji je imao tu nesreću da ga zakači šihta baš kad je bilo najgore. Shvaćamo kako ti ljudi danas uživaju gotovo legendarni status u Japanu, a situacija je posebno osjetljivo jer Japan je i dalje jedina zemlja koja je osjetila svu razornost atomske bombe. Unatoč tome Japanci su vrlo brzo prihvatili nuklearnu energiju koja se promovirala kao najčišća, najučinkovitija i najsigurnija, no vidjeli smo da to baš i nije tako.
Istražuje ovaj film i pitanje treba li se nešto tako potencijalno opasno i razorno kao što je nuklearna energija dati u ruke privatnim kompanijama ili korporacijama. A takav je i ovdje bio slučaj jer nuklearkom je upravljala Tokyo Electric Power Company ili skraćeno TEPCO. Kako to već obično ide, nitko nije računao da bi se mogao dogoditi baš takav razoran potres i da bi mogao nastati tsunami visok čak deset metara koji će probiti zaštitne barijere. Štedjelo se na svemu i svačemu jer ipak je profit bog, a i kada se dogodila katastrofa, zapovjedni rang je potpuno zakazao. Sva je sreća da su se ondje našli ti hrabri i poslovično japanski požrtvovni radnici nuklearke koji su na kraju uspjeli sprječiti puno goru katastrofu.
Primjedbe
Objavi komentar