Danski filmaš Frelle Petersen svoju je "jutlandsku trilogiju" započetu ruralnom dramom "Ujak" 2019. godine, nastavljenu tri godine kasnije s "Forever", sada završio s još jednom kompleksnom i životnom dramom. "Hjem kaere hjem" je premijeru imao u Panorama sekciji festivala u Berlinu, a dok je Petersen opet scenarist (dobio je dansku filmsku nagradu Bodil za najbolji scenarij, za "Ujaka" je dobio nagrade i za scenarij i film), režiser i montažer, glavnu ulogu je kao i u prethodna dva filma odglumila izvrsna i tako uvjerljiva Jette Sondergaard koja gotovo ekskluzivno nastupa samo u Petersenovim filmovima. I dok je u "Uncle" ona bila mlada seljanka koja propitkuje smisao života s ujakom na izoliranoj farmi krava, u "Forever" je bila mentalno hendikepirana žena kojoj je poginuo brat, sada je ona samohrana majka koja radi kao kućna njegovateljica starih i bolesnih.
Njena Sofie je zapravo tek počela raditi kao njegovateljica, a istovremeno je ona i instruktorica gimnastike i naravno majka desetogodišnje kćeri nad kojom dijeli skrbništvo s bivšim mužem. Odlučio se ponovno Petersen za naturalistički, gotovo dokumentaristički stil i "Home Sweet Home" je gotovo u potpunosti usredotočen na Sofijin posao skrbi za starije osobe koji financira država. Strogo je to organiziran posao u kojem je svaki zadatak odmjeren u minutama, a radnici se moraju nositi s neurednom i zahtjevnom stvarnošću skrbi o pacijentima, uz povremene ispade pojedinih pacijenata, omalovažavanje i nepristojnost privilegirane odrasle djece starijih osoba.
I Petersenov narativni ritam kao da pomalo naglašava monotoniju toga posla jer čini nam se neko vrijeme kao da se Sofijin posao odjednom sveo na trčanje od jednog do drugog starca. Treba u tim trenucima imati pomalo strpljenja, no do kraja stiže nagrada, barem za one koji poput mene voli životne, stvarne, realne, socijalne i psihološke drame. Trebala bi Sofie imati profesionalnu distancu prema tim starcima, no uz neke od njih jednostavno će se emocionalno vezati jer je očito takva osoba. Ta distancioniranost dodatno je potencirana stilom i fotografijom jer kamera pažljivo nekako s distance promatra te ljude u njihovim kućama gdje im Sofie dolazi i kuha im, čisti, pere suđe, nabavlja namirnice, pere ih.
No, ubrzo nakon što će Sofie početi raditi, doći će do smanjenja troškova, tražit će se od njegovateljica da skrate vrijeme boravka kod pacijenata, a ona će sve teže balansirati privatni i profesionalni život. Jedna od ključnih tema filma jest dostojanstvo starosti jer Petersen prikazuje starije osobe ne samo kao korisnike socijalne skrbi, nego kao ljude s vlastitim pričama, strahovima, željama i potrebom za ljudskom bliskošću. Film naglašava koliko su pažnja, razgovor i empatija važni u posljednjim godinama života. Istodobno, "Home Sweet Home" donosi i kritički pogled na sustav kućne njege. Posao njegovatelja prikazan je kao strogo organiziran i vremenski ograničen, pri čemu se svaki zadatak mjeri minutama. Kroz Sofijino iskustvo film pokazuje koliko je takav rad emocionalno zahtjevan te koliko su njegovatelji često nedovoljno cijenjeni unatoč odgovornosti koju nose.
Film se također bavi prolaznošću života i suočavanjem sa smrću. Kroz odnose koje Sofie razvija sa starijim osobama Petersen promišlja starenje, gubitak i kraj života, ali bez patetike ili melodrame, a sve to on obrađuje u svom karakterističnom realističnom i suzdržanom stilu. Umjesto velikih zapleta i dramatičnih obrata, film se oslanja na promatranje svakodnevice te kroz niz naizgled običnih situacija gradi dirljiv portret ljudi koji brinu jedni o drugima. Rezultat je humanistička drama o empatiji, odgovornosti i potrebi za bliskošću u društvu koje se sve više suočava s izazovima starenja stanovništva.
Primjedbe
Objavi komentar