Odavno su prošla vremena kada su stare europske kolonijalne sile bile jedine koje su imale svoje interese u Africi. U međuvremenu se tu umiješala Amerika, vodili su se ondje tijekom hladnoratovskog razdoblja proxy ratovi između istoka i zapada, a u posljednje vrijeme ondje se pojavio još jedan ozbiljan igrač, Kina. Kako izgleda kineski interes u jednoj od najmnogoljudnijih afričkih zemalja vidimo u zanimljivom dokumentarcu "Made in Ethopia" Maxa Duncana i Xinyan Yu koji je prikazan na brojnim svjetskim festivalima. Sa 137 milijuna ljudi Etiopija je deseta zemlja po broju stanovnika u svijetu, a riječ je o iznimno mladoj naciji jer je u prosjeku svaki drugi Etiopljanin mlađi od 20 godina.
Kao i dobar dio drugih afričkih zemalja i Etiopija je prilično nestabilna, sklona konfliktima, prilično korumpirana, a film koji je nastajao više godina i obuhvaća razdoblje od 2019. pa do početka 2024. godine istražuje kompleksnost kineskog utjecaja u Africi. I to iz perspektive tri žene. Jedna od njih je kineska vlasnica tvornica otvorenih u kini Motto, druga je mlada etiopska radnica u jednoj takvoj tekstilnoj tvronici Beti, a treća je seljanka Workinesh čija zemlja bi trebala biti oduzeta kako bi se tvornice mogle širiti. I dok je ne tako davno Kina bila svjetska tvornica i ondje su pogone selile zapadne kompanije kako bi smanjile troškove, sada je očito stiglo vrijeme da i Kinezi šire proizvodnju tamo gdje su im niži troškovi.
A gdje ćeš boljeg podneblja za najjeftiniju radnu snagu od Etiopije jer čujemo mladu Beti kako sanja da će postati modna kreatorica pa se žali da joj je mjesečna plaća 50 dolara. I baš kao što smo kod nas često mogli čuti onu famoznu rečenicu "ako ti nećeš raditi za crkavicu, ima ih koliko hoćeš", situacija je još gora u toj ogromnoj zemlji prepunoj sirotinje. Naravno da je za te ljude dobra stvar što se pojavljuju investitori, otvaraju pogone i radna mjesta, no očito je da je riječ o najgoroj mogućoj eksploataciji. S druge strane, radišni i disciplinirani Kinezi gube strpljenje jer Etiopljani nemaju radne navike i elan poput njih, već onako, lako ćemo, stigne se sve pa ih jadne stalno kažnjavaju i oduzimaju im od te ionako bijedne plaće.
Problemski je to i kompleksan dokumentarac koji na sveobuhvatan način prikazuje zašto ondje baš ne uspijeva ono što su Kinezi zamislili. Još kad se na sve dodaju trome i korumpirane vlasti, povremeni građanski ratovi i nesigurnost, tada je to recept za potpuni kaos. Pogotovo kad shvatimo da bi se kineski investitori htjeli dokopati zemlje koju i dalje obrađuju lokalni farmeri. Njima su vlasti obećale da će im dati novu zemlju negdje drugdje, no traje to i traje, nervozni su i oni, baš kao i investitori koji ne mogu dočekati da se nešto pomakne. Zanimljiv film koji nam donosi jako dobar uvid u život i probleme onog dijela svijeta koji baš obično i nemamo prilike vidjeti.
Primjedbe
Objavi komentar