Francuska glumica Laure Calamy ponovno je u dobroj formi u kompleksnoj, životnoj i emotivnoj drami debitantice Anne-Sophie Bailly kao majka već odraslog mladića s mentalnom retardacijom. Mona (Calamy) je kozmetičarka koju će potpuno šokirati vijest da će njen već tridesetogodišnji sin Joel (Charles Peccia - Galletto) uskoro postati otac. Rodio se Joel s retardacijom i Mona je sama skrbila za njega čitav život nakon što ih je ostavio njen partner, a Joelov otac kada je shvatio da mu sin ima intelektualnih teškoća. Napravio je Joel dijete Oceane, mladoj ženi koja je također u sličnom stanju i s kojom zajedno radi u posebnoj ustanovi za takve nesretne ljude, a lako je za pretpostaviti da su Oceanini roditelji bijesni.
No, Joel i Oceane tvrde da su zaljubljeni i da žele imati dijete. Mona koja se na početku pedesetih ponadala da bi konačno mogla imati i nešto vremena za sebe, shvatit će da će ona sada biti ta koja će vjerojatno morati povući najviše i u brizi za unuka. Naravno da je i ona u šoku jer je svjesna da se Joel ne može brinuti za dijete jer je nesretnik i sam na razini djeteta i to takvoj da još uvijek vjeruje da je njegov otac koji ga je ostavio istraživač na Antarktici. Da situacija bude zanimljivija Mona je upravo ušla u vezu s razvedenim Belgijancem (Geert Van Rampelberg), a rastrgana između majčinskog instinkta i želje da konačno i sama uživa u svom životu, neće ni shvatiti da joj situacija valjda po prvi puta izmiče izvan kontrole.
Snimila je Bailly iznimno kompleksnu i životnu dramu koju još jednom uvjerljivom izvedbom nakon sličnih energičnih majčinskih uloga u "Full Time" i "Her Way" nosi Calamy. Jasno nam je od početka da je ona žena koja je cijeli život posvetila brizi za sina kojeg bezgranično voli i za kojeg bi učinila sve. No, prethodnih tridesetak godina njen život kao da je bio na pauzi i svo to vrijeme sin joj je bio na prvom mjestu. Njenu muku i žrtvu vjerojatno ne može shvatiti nitko tko se nije našao u njenoj situaciji, a premijeru je ova drama snimljena u naturalističkom stilu imala u sekciji Horizonti festivala u Veneciji gdje je osvojila i nekoliko nagrada. Iako smo i ranije imali priliku gledati filmove o ljudima koji su posvetili živote odgoju djece s posebnim potrebama, ovaj film nam pokazuje da je to zapravo doživotna zadaća od koje se ne može pobjeći za koju je potrebna ogromna žrtva i beskrajna ljubav.
Primjedbe
Objavi komentar