Duh diktatora Augusta Pinocheta kao da ne prestaje lebdjeti nad čileanskim filmom jer valjda svaki treći film iz te južnoameričke zemlje na koji naletim ima neke veze s njegovim režimom ili naslijeđem. Takva je situacija i u debitantskom filmu Felipea Carmone, a iako je "Prison in the Andes" na IMDB-u opisan kao "mješavina" krimića, horora i trilera, prije bih ga opisao kao mračnu crnohumornu dramu. Nažalost, dramu lišenu humora, već je to prije alegorija na zemlju koja je i dalje zaglavila u vremenu i nikako da se oslobodi duhova prošlosti. Okruženje je tu čak pomalo slično onome iz "Kluba" puno poznatijeg čileanskog filmaša Pabla Larraina gdje su nekoj verziji slobodnog zatvora boravili svećenici izbačeni iz službe zbog raznih nepodopština koje su činili.
Ovaj puta u sličnom, još slobodnijem zatvoru koji više podsjeća na nekakav hotel, smješteno je pet valjda najgorih mučitelja iz vremena Pinochetove diktature. Ti ljudi su sada starci u sedamdesetim, neki možda i u osamdesetim godinama života, a taj luksuzni zatvor u kojem se zatvorski čuvari ponašaju gotovo kao da su im sluge, smješten je negdje u podnožju Anda. Imaju oni tamo bazen, vrtove, što god požele, a ponašaju se svi oni nadmeno i bahato kao da su zaista poslodavci tim preplašenim nesretnicima koji ih moraju čuvati. Toliko su bahati da će se i tijekom televizijskog intervjua valjda najgori od njih, šef Pinochetove tajne službe Manuel Contreras žaliti i bahatiti da su sve radili za dobrobit države.
Taj intervju će očito malo uzburkati duhove u Čileu i ljudi će shvatiti kako ta gamad živi te će se pojaviti inicijativa da ih se makne od tamo i skloni u neki standardni zatvor. Kada shvate što im se sprema, Contreras i ostatak ekipe će na sve moguće načine pokušati zadržati svoje povlastice, a u tom luksuznom zatvoru doslovno će nastati kaos. Kako će vrijeme prolaziti, kao da će postajati film nekako fantazmagoričan, kao da će se pretvarati u nekakav suludi delirij tijekom kojeg će neki čuvari stradati pod misterioznim okolnostima. Strah od tih djedica očigledno sposobnih za nezamislive stvari će se pojačavati, a prava je šteta što iz ove zanimljive premise Carmona nije uspio izvući nešto više. Najviše zamjeram "Zatvoru u Andama" monotonost i spor tempo koji su doslovno upropastili cijelu priču.
Primjedbe
Objavi komentar