Ni godinu dana nakon što su Kolumbijci konačno ekranizirali remek-djelo "Sto godina samoće" Gabriela Garcie Marqueza, Čileanci su se odlučili na teren prebaciti svog jakog aduta magičnog realizma. Isabel Allende nikad nije ni skrivala da je svoj najpoznatiji, ujedno i prvi roman "Kuću duhova" napisala pod utjecajem Marqueza i njegovog epohalnog djela. Za razliku od "Sto godina samoće" koji mi definitivno ulazi u TOP3 romana koje sam ikad čitao, "The House of the Spirits" mi nikad nije dopao ruku i zato možda u startu ni oduševljenje nije bilo poput onoga kad se pojavila kolumbijska serija.
I "The House of the Spirits" je generacijska saga i tu pratimo četiri generacije obitelji Trueba, a preko njih pratimo i kako se razvijala društveno - politička situacija u Čileu od početka 20. stoljeća pa do Pinochetovog puča i vladavine vojne hunte. Imamo tu jako puno likova, a sama Allende je bila i jedna od producentica serije i ako je serija dobila njen blagoslov, onda valjda vjerno prati ono što je napisala u knjizi. Dakako da praktički nikada film ili serija ne mogu nadmašiti knjigu koja se smatra remek-djelom, a autorice Francesca Alegria i Fernanda Urrejola (koja je odglumila stariju Blancu Truebu) snimile su ambicioznu seriju koja je vizualno upečatljiva i jako dobro prati povijesne okolnosti.
Za razliku od ne baš uspjele filmske ekranizacije iz 1993. godine Šveđanina Billea Augusta sa zvijezdama poput Meryl Streep, Antonia Banderasa, Jeremya Ironsa, Wynone Ride, Glenn Close i Vannese Redgrave, mini-serija je snimljena na španjolskom i s latinoameričkim glumcima, uglavnom baš Čileancima. Baš kao i knjiga, tako se i serija bavi temama poput obitelji, moći, ljubavi, političkog nasilja i društvenih promjena kroz priču o nekoliko generacija obitelji Trueba u jednoj latinoameričkoj zemlji nalik Čileu. Serija uspješno spaja intimnu obiteljsku dramu s velikim povijesnim i političkim događajima, zbog čega istovremeno djeluje osobno i epski.
Jedna od glavnih tema je sukob između autoritarnosti i humanosti jer Esteban Trueba (Alfonso Herrera), patrijarh obitelji, predstavlja moć, kontrolu i konzervativni društveni poredak. Kroz njegov lik vidimo kako bogatstvo, klasne razlike i politička moć često stvaraju nasilje unutar obitelji i društva dok ženski likovi poput Clare, Blance i Albe predstavljaju emocionalnu inteligenciju, empatiju i otpornost. Njihove priče pokazuju kako se ljubav, sjećanje i međusobna povezanost prenose kroz generacije čak i u vremenima represije. Serija se bavi i političkom poviješću Latinske Amerike, posebno usponom diktature, državnim nasiljem i nestankom demokracije.
Kako priča napreduje, privatni život obitelji sve se više sudara s političkim prevratima, represijom i klasnim sukobima čime se pokazuje da politika nije nešto udaljeno od svakodnevnog života, nego sila koja oblikuje odnose, identitete i sudbine ljudi. Važna tema je i položaj žena jer iako je društvo u kojem likovi žive izrazito patrijarhalno, žene su tu zapravo glavni likovi i njihova sposobnost da prežive nasilje, izdaju i gubitke daje svemu i snažnu feminističku dimenziju. I dok se na početku tu snažno osjeti magijski realizam, nadnaravno i djeluje to tada prilično bajkovito, kako se priča razvija postaje sve realističnije, ali i šokantnije i brutalnije.
Primjedbe
Objavi komentar