Anthony Kiedis i Flea, pjevač i frontmen odnosno basist poznatog američkog rock benda Red Hot Chili Peppers vode nas tu kroz svoju priču i prisjećaju početaka. Kao što i podnaslov filma sugerira, u središtu pažnje je tu Hillel Slovak, prvi gitarist benda i treći iz terceta najboljih prijatelja još iz rane mladosti ove ekipe koji je preminuo od predoziranja heroinom 1988. godine. U trenucima kada su Peppersi počeli ozbiljno probijati i prije nego što su postali rock teškaši kakvima ih se danas smatra, a Kiedis, Flea i ostali svjedoci vremena prisjećaju se tih trenutaka iz kasnih sedamdesetih i osamdesetih kada nitko nije mogao slutiti koliko će njihov bend postati velik.
Glavno pitanje filma koji kao režiser potpisuje Ben Feldman je koliko Peppersi danas zapravo duguju Slovaku koji je preminuo prije gotovo četiri desetljeća. I Kiedis i Flea tvrde da bez njega ne bi bilo ni benda, vjerojatno ni njih kakve ih danas poznajemo, a do kraja ćemo shvatiti i zašto. Priča tu kreće još u drugoj polovici sedamdesetih dok su svi oni srednjoškolci u Los Angelesu, a dva najbolja prijatelja još od dječačkih dana (Kiedis i Flea) u svoj kružok će primiti i trećeg člana. Slovak je već tada gitarist i ima svoj bend Anthym, a i Kiedis i Flea u to vrijeme baš i nemaju neke veze s muzikom osim što je, naravno, slušaju.
Pa kada Slovakov bend iznenada napusti basist, upravo on će predložiti Fleai da uzme bas, nauči ga svirati i uđe u bend. Nekoliko godina kasnije, kada se i Kiedis zainteresira za pisanje pjesama pod utjecajem ranih hip-hopera poput Grandmaster Flasha, osnovat će njih trojica i bubnjar Jack Irons bend koji će ukomponirati sve od hip-hopa, funka, punka i rocka po čemu ih danas poznajemo. Bit će to u početku side-projekt za Slovaka, Fleau i Ironsa koji su u drugim bendovima, no nakon nekog vremena postat će oni underground senzacija na kalifornijskoj sceni.
Vidjet ćemo kako je to bilo nevjerojatno, gotovo suludo vrijeme njihovog odrastanja i mladosti kada se sve činilo tako moguće, ali i kako je cijela vizija benda zapravo bila upravo Hillelova. Kad se na kraju filma pojavi John Frusciante, gitarist benda koji je kao klinac stigao kao zamjena nakon Slovakove smrti, i on će tvrditi da sve zapravo duguje svom prethodniku u bendu. I kako je on zapravo bio zaslužan za taj prepoznatljivi gitarski zvuk, još prepoznatljiviju igru s Fleainim basom zahvaljujući čemu danas već nakon nekoliko sekundi valjda svatko može prepoznati pjesmu Peppersa bez da ju je ranije čuo. Pravi je to "Origin Story" o počecima jednog od najvećih bendova današnjice, no uvijek kad gledam ovakve filmove ostanem pomalo žalostan jer shvaćam da živimo u vremenu kada su takvi bendovi na izdisaju i zalasku, a baš i nema mladih nada koje će uskoro morati popuniti prazninu. Umjesto toga uglavnom imamo nekakvu jadnu konfekcijsku muziku.
Primjedbe
Objavi komentar