Nader Saeivar iranski je filmaš koji se odnedavno može pohvaliti da ima i nominaciju za Oscara za najbolji originalni scenarij. Skupa s poznatim kolegom Jafarom Panafijem (i još dvojicom) on je napisao scenarij za njegov "It Was Just an Accident", a surađuju oni već neko vrijeme. Tako je Panahi ne samo s Saeivarom napisao scenarij za "The Witness", već je montirao film premijerno prikazan u sekciji Horizonti festivala u Veneciji gdje je dobio i nagradu publike. Još jedan je to od filmova koji upozoravaju na taj autokratski totalitarni režim u Iranu, a zanimljiva je to i kvalitetna kombinacija drame i trilera.
Tarlan Ghorbani (Maryam Boubani) je stara učiteljica, članica sindikata i aktivistica za ženska prava još otkako je nastupila iranska revolucija zbog čega je više puta bila i u zatvoru. Ostala je ona u međuvremenu zbog političkog aktivizma bez svega pa sada živi kao podstanarka i kasni sa stanarinom, a njen biološki sin je u zatvoru i u dugovima je. Nagledala se ona svega i svačega u proteklih gotovo pola stoljeća, prošla je sve i svašta, pravi je ona svjedok vremena, no postat će ona tu svjedokinja stvarnog zločina koji bi je mogao još skuplje koštati. Njena posvojena kćer Zara (Hana Kamkar) je plesačica koja vodi plesni studio, a udana je ona za Solata koji radi neki misteriozni posao za vlasti. Nekoć Solatu očito nije smetalo što mu je žena plesačica, pogotovo kada je on bio nitko i ništa i ona ga je financirala, a sada bi ga to moglo odvesti u probleme.
Ženski ples bez pokrivala za glavu smatra se danas u Iranu nenasilnim prosvjedom protiv režima, liberalnim znakom otpora pa i ne čudi da traži on od Zare da odustane od plesa koji joj je velika strast. Očito je da je nasilan prema njoj, a tvrdi on Tarlan da Zara ima ljubavnika s kojim ga vara. Sve će eskalirati kada Zara jednog dana završi mrtva, a premda će Solat tvrditi da se ubila, Tarlan je sigurna da ju je ubio muž. Pogotovo jer je prilikom posjete njegovoj kući nakratko vidjela mrtvo tijelo u spavaćoj sobi i uvjerena je da je Solat ubio ženu. No, problem je što u Iranu očito nikoga previše ne zanima kada muž ubije ženu, pogotovo jer mu je prema zakonu dozvoljeno usmrtiti je, ako je uhvati "in flagranti" s ljubavnikom.
Svejedno, Tarlan ne misli samo tako odustati od potrage za istinom, a dovest će se time u dodatnu opasnost. Pogotovo jer je Solat okrenuo sve protiv nje, čak i njenog sina, a upregnuo je i očito podmićene državne službenike. Ionako težak položaj u kojem se nalazi Tarlan postajat će iz dana u dan sve teži, no ona jednostavno ne misli odustati, a na kraju će neočekivanu saveznicu dobiti i u Zarinoj kćeri. Film je to koji problematizira ne samo taj totalitarni autoritarni iranski režim, već i prikazuje kako su žene ondje potpuno marginalizirane i potlačene. Ne smije ona gotovo ništa bez muževog odobrenja, ali jednostavno Tarlan ne želi tako živjeti i učinit će sve da se pokuša ispraviti nepravda, ma koliko je to koštalo.
Primjedbe
Objavi komentar