"Eklipsa" je treći i posljednji dio tzv. trilogije o modernosti i nezadovoljstva njome slavnog talijanskog filmaša Michelangela Antonionija. Psihološka je to drama kojom je Antonioni zaključio tranziciju iz tipičnog talijanskog neorealista u autora koji je izgradio poseban i prepoznatljiv stil i izričaj. I u prethodna dva filma (Avantura, Noć) bavio se on sličnim temama modernih gradskih ljudi koji su nezadovoljni svojim životima iako je njihov društveni status dobar i naizgled su oni uspješni. No, nešto kao da im nedostaje, jednostavno ne mogu pronaći mir pa tako i u "Eklipsi" glavna protagonistica Vittoria (stalna Antonionijeva glumica Monica Vitti) jednog jutra odluči ostaviti svog partnera Riccarda (Francisco Rabal).
Bez obzira što je on pokušava uvjeriti da još malo razmisli i da ne odlazi, ona je shvatila da ga ne voli i jednostavno odlučila otići. No, neće trebati proći puno vremena kako bi i ona našla nekoga tko je izluđuje kao što ona izluđuje Riccarda. Prilikom posjeta majci na rimskoj burzi upoznat će mladog brokera Piera (Alain Delon) s kojim će se početi nalaziti, no na kraju će se pokazati da nisu oni posebno zainteresirani jedno za drugo. I ne znaju zašto vrijeme provode zajedno, a njihova emocionalna distanca i nemogućnost povezivanja kao da simboliziraju otuđenje u modernom urbanom društvu.
Iz današnje perspektive ono što je Antonioni snimio početkom šezdesetih ulazi u krug najutjecajnijih filmova svih vremena. Ističe se njegov stil dugim statičnim kadrovima, sporim ritmom i minimalnim dijalozima čime bi ga se moglo prozvati i rodonačelnikom nečega što se kasnije prozvalo Slow Cinema. "L'Eclisse" je film koji se bavi otuđenjem jer glavni likovi su tu jednostavno nesposobni uspostaviti neki dublji odnos s drugim ljudima. Ne znaju oni kako bi bili bliski, a čini se kao da vrijeme provode ponajviše zato da ne bi bili sami. Baš tako se i Vittoria i Piero ponašaju, a i djeluju oni potpuno isprazno, kao da im ni samima nije jasno što bi uopće htjeli.
Primjedbe
Objavi komentar