Svima nama je odavno poznato da živimo u vremenima s jako malo originalnosti, posebno kada je riječ o filmu i televiziji i mogla bi se naša epoha nazvati i "erom besramnog recikliranja". Tom trendu se priklonio i izvjesni Nick Antosca koji je pod patronatom slavnih producenata Martina Scorsesea i Stevena Spielberga napravio remake remakea poznatog filma. U originalnom filmu "Rt straha" iz 1962. po romanu "The Executioners" Johna McDonalda bolesni sadist Max Cady u perfektnoj izvedbi Roberta Mitchuma završio je u zatvoru zbog silovanja, a po izlasku se on odlučuje osvetiti ključnom svjedoku Samu Bowdenu (Gregory Peck) i želi uništiti život njegove obitelji.
Tridesetak godina kasnije izvrstan remake je snimio upravo Scorsese i tada je Sam Bowden (Nick Nolte) bio Cadyev (također izvrsni Robert De Niro) odvjetnik koji je svjesno sakrio dokaz koji bi možda ublažio kaznu. Zbog toga se Cady po izlasku odlučuje osvetiti svom fiškalu i njegovoj familiji iz uvjerenja da ga je ovaj izdao i pustio da trune u zatvoru kako bi napredovao u karijeri. Činjenica je da se ne može poreći da su za seriju angažirani vrhunski glumci, a čak i nije toliki problem što je prilično promijenjena moralna persektiva priče jer ovaj puta se na početku može činiti da je Cady bio žrtva ozbiljne sudske nepravde.
Prije 17 godina Cady (Javier Bardem) je osuđen zbog brutalnog ubojstva svoje trudne žene, a njegova odvjetnica bila je Anna (Amy Adams) koja se ubrzo poslije suđenja udala za tužitelja Toma Bowdena (Patrick Wilson). U novoj verziji Cady nije odslužio kaznu pošto je osuđen na doživotnu robiju, već je pušten jer su se pojavili novi dokazi i priznanje koje je dovelo do njegove rehabilitacije. Da situacija bude nevjerojatnija, Anna sada radi kao odvjetnica koja iz zatvora izvlači nepravedno osuđene, a takvih na američkom jugu ima valjda koliko hoćeš. I sada se Cady odlučio osvetiti Anni, Tomu pa i njihovoj kćeri i sinu jer je uvjeren da je zbog njih nepravedno boravio u zatvoru gdje se pretvorio u potpunog monstruma, ako takav već nije bio i ranije.
No, problem je što sve to djeluje tako bizarno, neuvjerljivo, pretjerano, čak povremeno pleše po rubu treša, samo mi nije jasno je li to bilo intencijski ili ne. Cady ovdje gotovo djeluje kao nekakav demon koji je ovladao vudu magijom kojom može natjerati ljude da čine ono što od njih želi. Tip koji je očiti psihopat preko noći će postati uvaženi član zajednice, svi će na njega gledati kao na žrtvu, a manipulira on ljudima bolje od najboljeg manipulatora. Iako možda i nije bio ubojica dok je završio u zatvoru, ondje će on to postati i svakom tko ga prvi puta vidi je jasno da je riječ o tipu kojeg se treba kloniti.
A unatoč tome praktički svi u gradu vjeruju njemu, a ne Anni ili Tomu, uglednim članovima zajednice koje on očigledno proganja i želi im napakostiti. Možda je Antosca zamislio Cadya kojeg bi gledatelj trebao promatrati kao čovjeka kojem je sustav potpuno uništio život, a ne ono čisto utjelovljenje zla kao što su bili Cady u izvedbi Mitchuma ili De Nira. No, Bardemov Cady je još groteskniji i još odvratniji tip koji praktički na prvi pogled izaziva gađenje iako ćemo do kraja shvatiti da Anna i Tom tu nisu bili bez grijeha. Iako po svom formatu serija ima više vremena kako bi izgradila likove i posložila okolnosti priče, nekako sam dojma da su oba filma u tome bolje uspjeli unatoč ograničenjima s kojima se film susreće po pitanju trajanja.
Primjedbe
Objavi komentar