Već danas se mnogi od nas prilično oslanjaju na modernu tehnologiju, u zadnje vrijeme i umjetnu inteligenciju, a kako će vrijeme prolaziti, bit će toga sigurno i više. U blisku budućnost koja zapravo i ne izgleda toliko distopijski vodi nas SF triler Francuza Yanna Gozlana (dobri triler Black Box). Clarissa (Cecile de France) je poznata književnica koja je u kreativnoj i egzistencijalnoj krizi nakon što si je njen sin oduzeo život. Kako bi pronašla inspiraciju za sljedeći roman, pristala je sudjelovati u prestižnom umjetničkom programu u sklopu kojeg je smještena u futurističku rezidenciju.
Ondje ima i AI pomoćnika koji se naziva Dalloway i on joj uz sve standardne opcije kakve nude takve stvarčice, doslovno pomaže u pisanju romana. No, ubrzo će se Clarissi početi činiti da Dalloway ima i puno veće ambicije, pogotovo nakon što upozna kolegu rezidenta Matiasa (Lars Mikkelsen) koji je uvjeren da ih prate i snimaju, a cilj tehnološke kompanije koja je sve to organizirala je da putem AI-a nekako preuzmu i izvuku kreativnost stvarnih umjetnika. Misteriozna je to distopija puna preokreta i iznenađenja koja mi je ipak ostala nekako nedorečena i kao da ni Gozlan ni sam nije do kraja shvatio gdje bi odveo ovu priču.
Nekako imam osjećaj da ćemo s godinama sve više imati prilike gledati slične distopije, možda i satire koje će zamišljati budućnost uz tu prokletu umjetnu inteligenciju. To čudovište koje ne možemo zaobići, no uz koje postajemo još više lijeni, uz koje praktički ne moramo više ni o čemu razmišljati jer su nam odgovori na sva pitanja koja nas muče tu na dohvat ruke. Bio je "Dalloway" na kraju jedan od onih filmova čija su premisa i tema zapravo bili zanimljiviji od samog filma koji je na trenutke dosta monoton i uspavljujući.
Primjedbe
Objavi komentar