Kao režiser se odlučio okušati i poznati američki glumac Michael Shannon. I prije nego što se pojavio na filmu, Shannon se probijao na kazališnim daskama u Chicagu gdje je početkom devedesetih bio i jedan od osnivača A Red Orchid kazališta. Tamo je radio i s dramatičerem Brettom Neveuom, a upravo je on scenarist prvog Shannonovog filma. I potresna je to i prilično kontroverzna psihološka drama u kojoj pratimo kako izgleda život para iz predgrađa čiji je sin osuđen jer je u školi ubio trojicu kolega. Janice (Judy Greer) i Ron LaRue (Alexander Skarsgaard) se na bitno drukčije načine nose s posljedicama tog groznog čina njihovog sina.
Godina dana je prošla, a Janice praktički i dalje jedva da izlazi iz kuće dok sina još nije posjetila u zatvoru. Samo sjedi kod kuće i tupo gleda u prazno jer još ne može shvatiti kako je to uopće moguće. Potpuno je ona isključena iz male lokalne zajednice u kojoj svi sve poznaju, a podršku će joj pokušati dati pastor njezine prezbiterijanske crkve Steve (Paul Sparks). Želi on biti pravi pastir ovčicama iz svoje župe i pokušava on biti nekakav krizni savjetnik te će doći na ideju da bi mogao organizirati susret Janice i majki mladića koje je njen sin ustrijelio u školi. Ron je pak promijenio župu i priklonio se jednoj od onih tipičnih radikalnih američkih crkava u kojima svi galame, krevelje se, a sve više on djeluje kao da je potpuno prolupao.
Uvjeren je on da će mu Isus sve oprostiti, pokušava nagovoriti ženu da i ona promjeni župu i da će je taj glasni samoprozvani karizmatik (Tracy Letts) spasiti i da će instantno pronaći mir. No, njihov način žalovanja, pronalaska mira pa i smisla u daljnjem životu posve je drukčiji jer kao da ona ne može dalje dok ne shvati zašto je njen Eric to učinio. Janice je ipak središnji lik filma i odlično ona iznosi ulogu žene koja se istovremeno bori s boli, sramotom, poniženjem i osjećajem da je postala nepoželjna u svom gradu. Pokušava ona dokučiti zašto ona mora ispaštati zbog nečega što nije učinila i boli je što nitko ne dijeli njeno mišljenje da je i ona tu žrtva.
Posebno su potresne scene u kojima se Janice suočava s dvije mame kada shvaća da joj nikad neće biti oprošteno zbog onoga što je njen sin učinio, kao i druga scena u kojoj konačno odlazi u posjet sinu u zatvoru. Odlučio se Shannon tako u prvom filmu baciti na valjda najtežu moguću temu, a rezultat je teška psihološka drama koja jako dobro promišlja situaciju koja je ovdje možda fiktivna, no nažalost dogodila se previše puta. Kao i većina filmova koji se bave tom temom, glavno pitanje je i ovdje kako se nešto takvo moglo dogoditi jer shvaćamo da je Eric potekao iz potpuno prosječne obitelji. Pitanje je to na koje odgovor ne mogu pronaći njegovi roditelji pa gdje ćemo onda mi gledatelji.
Primjedbe
Objavi komentar