Britanca Petera Greenawaya moglo bi se opisati kao potpuno unikatnog filmaša, autora čije stvaralaštvo je potpuno nemoguće usporediti s nekim drugim sineastom. Dijelom i zato što je on primarno slikar i vizualni umjetnik, tako je njegov stil obilježen izrazitom vizualnosti. Više puta je i sam naglasio da je po njemu kad je riječ o filmu početak svega slika, a ne tekst i toga se itekako drži i u ovoj netipičnoj biografskoj drami o slavnom nizozemskom slikaru Rembrandtu. Negdje na IMDB-u sam našao komentar koji kaže da je "Nightwatching" film koji bi se mogao uramiti i staviti negdje u muzej, a duhoviti i pronicljivi komentator zbilja i nije daleko od istine.
I inače je kod Greenawaya praktički u svakom kadru očito da dolazi iz likovne umjetnosti pa je svaki prizor strukturiran poput slike, s naglašenom simetrijom, slojevitim mizanscenom i preciznom kontrolom svjetla, boje i prostorne dubine. Njegovi filmovi često funkcioniraju kao vizualni eseji, u kojima narativ nije primarno vođen klasičnom dramaturgijom, nego konceptom i simbolikom. Taj prepoznatljivi stil posebno je do izražaja došao tijekom njegovog najplodonosnijeg razdoblja osamdesetih kada je snimio niz provokativnih i uvrnutih crnohumornih drama čiji je vrhunac bio genijalni "The Cook, the Thief, His Wife & Her Lover".
Kasniji filmovi mu možda nisu bili tako uspješni, no nastavio je on i dalje eksperimentirati, a i u "Nightwatching" se on bavi poznatim motivima kao što su povijest, erotika te raspadanje i dekadencija društva. Ovdje dodatno kao da je odlučio film napraviti u stilu baroknih slika kakve je radio Rembrandt što i ne čudi jer se tu koncentrira oko reinterpretacije nastanka njegove slavne slike "Noćna straža". No, umjesto klasične biografske drame, Greenaway tu konstruira estetizirani triler u kojem slika postaje dokazni materijal u navodnoj političkoj zavjeri.
.png)
Intencijski se on odlučuje za izrazitu teatralnost i očito je da je snimljen u studijskim kulisama jer interijeri su tu tamni, obično osvjetljeni na način koji izravno referira Rembrandtove slikarske tehnike. Kompozicijom kadra Greenaway često replicira strukturu same slike, a likovi su postavljeni tako da brišu granicu između slikarstva i filma. Sve je to samo ne klasični biografski film, već kao da Greenaway želi tu dekonstruirati Rembrandtov mit, a u posve netipičnoj za njega ulozi je tu poznati britanski glumac Martin Freeman kojeg smo obično navikli gledati u drukčijoj vrsti filmova, svakakvo ne ovakvim gotovo larpurlartističkim djelima.
Riječ je baš o neobičnom filmu za koji će onima kojima je nepoznato Greenawayevo stvaralaštvo sigurno trebati neko vrijeme da se naviknu na taj začuđujući barokni stil. Tematski je to gotovo satira na rubu farse jer iza nastanka čuvene Rembrandtove slike postoji i priča koja ga je kasnije dosta koštala. Dobio je on te 1642. godine zadatak napraviti sliku koja prikazuje amsterdamsku postrojbu građanske milicije, uglavnom imućnih obrtnika, trgovaca i pripadnika gradske elite. Nisu oni bili profesionalni vojnici, već skupina građana čija je dužnost bila braniti grad, održavati red i sudjelovati u svečanim paradama.
I svaki član te straže dogovorio je s Rembrandtom iznos koliko mu mora platiti da bi bio na tom grupnom portretu, a Greenaway je u svom filmu ponudio teoriju da slika navodno sadrži vizualne tragove koji upućuju na to da je unutar noćne straže došlo do ubojstva ili barem do prikrivanja zločina. Tako po njemu Rembrandt nije naslikao tek obični skupni portret, već je optužio određene članove milicije za zavjeru što i na duhovit i zabavan način obrazlaže u svom filmu te je slikar tu gotovo vizualni istražitelj. Osim toga, "Nightwatching" se bavi i privatnim životom slavnog nizozemskog majstora, kao i navodnim posljedicama na njegov kasniji život time što se odlučio tako poigrati s lokalnim moćnicima.
Primjedbe
Objavi komentar