Katalonac Cesc Gay proslavio se sada već pred desetak godina humornom dramom "Truman" s Argentincem Ricardom Darinom u glavnoj ulozi koja je trijumfirala u izboru za španjolski film godine, a kasnije i filmom "Sentimental" po kojem je ubrzo diljem svijeta snimljeno više remakeova, posljednji je "Invite" Olivie Wilde. Svo to vrijeme Gay redovito snima stilski vrlo slične razgovorne, suptilne humorne drame koje bih smjestio negdje između Woodya Allena i Richarda Linklatera u kojima je u prvom planu odnos između članova obitelji ili susjeda, a na tom tragu je i "53 nedjelje". Moglo bi se to opisati kao komornu, gotovo kazališnu komediju pošto se većina radnje ponovno, baš kao i u "Sentimental", odvija u jednom interijeru, a to je stan u kojem žive Julian (Javier Camara) i Carolina (Alexandra Jimenez). Carolina je ujedno i naratorica cijele priče te se nerijetko ona obraća gledatelju, a objašnjava kako se Julian, njegov stariji brat Victor (Javier Gutierrez) i sestra Natalia (Carmen Machi) ne mogu oko ničega dogovoriti.
Pogotovo ne oko sudbine njihovog starog, 89-godišnjeg oca koji je bolestan i dementan, a u posljednje vrijeme je razvio naviku skidanja i pokazivanja susjedima. Braća i sestra imaju svaki svoje probleme i svaki ima drukčiji pogled na situaciju, a i odnos između njih je nekako zategnut. Kao da su zavidni jedni na druge, pogotovo se to odnosi na Juliana koji djeluje prilično iskompleksirano i ogorčen, a kao što i naslov filma sugerira, nedjelje i nedjelje će prolaziti prije nego što oni nešto dogovore. Nije "53 Sundays" bio film koji bih smjestio pri vrh onoga što sam do sada gledao od Gaya, no bilo je to opet solidno, zanimljivo, dinamično pa i životno jer shvatit ćemo tu do kraja da između likova postoje ozbiljne tenzije i ono što stvarno misle jedni o drugima si vjerojatno nikad nisu rekli u lice.
Primjedbe
Objavi komentar