Gledajući ovu realističnu i autentičnu, tipičnu britansku soc-realističnu dramu kroz glavu mi je prolazilo pitanje gdje ti Britanci i Irci samo pronalaze te sve nepoznate, a tako dobre i uvjerljive mlade glumce. Dugometražni debitant Brendan Canty koji je do sada najpoznatiji bio kao režiser spota "Take Me To Church" Hoziera, priču je razradio po svom istoimenom kratkom filmu, a naslovni protagonist Christy (Danny Power) je mladić izbačen iz udomiteljske obitelji samo nekoliko tjedana prije nego što će napuniti 18 godina. U udomiteljstvu je nekoć bio i njegov stariji brat Shane (Diarmund Noyes) koji sada živi u Corku sa ženom Stacey (Emma Willis) i bebom, a pokušava on ostati na pravom putu radeći kao ličioc.
I nije baš Shane presretan što će mu se mlađi brat pojaviti na vratima nakon što je izbačen iz udomiteljstva poslije nasilnog incidenta sa sustanarom koji se pretvorio u viralnu senzaciju na društvenim mrežama. Nevoljko će pristati da Christy ipak neko vrijeme ostane s njima, ali pod uvjetom da se dovede u red, a shvatit će Christy da ga se ljudi iz susjedstva sjećaju iz vremena kad je bio mali iako se on njih uopće ne sjeća. Kad dobijemo uvid u neke detalje iz njihovog djetinjstva neće biti teško pretpostaviti da je on ta sjećanja potisnuo jer im je mama bila narkomanka i predozirala se, a potom su oni ostavljeni na skrb socijalnim službama i razdvojeni.
I premda se osjeća odbačeno i neželjeno i pokušava se snaći u tom novom okruženju i među novim ljudima, ipak će se on početi uklapati i ne znajući da mu brat iza leđa pokušava pronaći novi smještaj preko socijalnih službi. Ispostavit će se da je Christy dobar frizer i počet će raditi kao pomoćnik u salonu prijateljice njegove mame, no da ne bude sve tako jednostavno pojavit će se bratići koji se bave kriminalom i s kojima će Christy provoditi sve više vremena. Izbjegava Canty tu ipak poniranje dublje u krimi vode, već se drži on realistične drame kojoj je u prvom planu odnos između dva brata među kojima nema povjerenja. Možda zato što Shane strahuje da bi Christy mogao krenuti putem koji je on uspio pobjeći, no ipak je to na kraju topla i empatična drama puna pozitive koja pokazuje da se obitelj nakon godina udaljenosti i traume ipak može ponovno izgraditi ako joj se da prilika.
Veliku ulogu tu igra samo okruženje radničkog predgrađa drugog po veličini irskog grada Corka u kojem uglavnom žive ne samo oni siromašni stanovnici, već i oni problematični. No, to okruženje Canty prikazuje s puno empatije i koliko čitam po irskim kritikama, iznimno precizno i autentično uključujući lokalni govor, humor i svakodnevnu kulturu tamošnjih mladih stanovnika koji će vrlo brzo ipak prihvatiti Christya kao jednog od njih. Uspješno Canty tu izbjegava i upadanje u zamku socijalnog realizma u kojem bi ta siromašna četvrt bila isključivo kulisa za bijedu i kriminal, već vidimo da među tim ljudima postoji povezanost pa i solidarnost, a sve je to začinjeno i specifičnim humorom. Bio je "Christy" i više nego uspješan debi za ovog irskog filmaša, a vidjet ćemo što će čovjek sljedeće snimiti.
Primjedbe
Objavi komentar