Tada prilično anonimni nizozemski filmaš Boudewijn Koole oduševio je europsku kritiku gorko - slatkom dramom o desetogodišnjem dječaku koji će svojevrsni nadomjestak za mamu koja je umrla pronaći u malenoj vrani koja je ispala iz gnijezda i koju će uzeti pod svoje. Možda na prvu ovaj kratki opis filma čiji je naziv dvosmislen zvuči bedasto, no "Kauwboy" je jedan od onih istovremeno nježnih, a tako brutalnih filmova. Naturalistička je to, a opet tako poetična drama snimljena s puno stila kamerom iz ruke koju izvanrednom izvedbom nosi maleni naturščik Rick Lens kojem je to bio prvi nastup pred kamerom. Snimio je on i kasnije nešto filmova, no baš kao i Koole, ništa ni izbliza tako zapaženo kao "Kauwboy".
Jojo (Lens) na početku izgleda kao pomalo divlje i zapušteno dijete koje svakodnevno baulja susjedstvom pa će tako ispod drveta pronaći i malenu vranu koja je ispala iz gnijezda. Nakon neuspješnog pokušaja vraćanja ptice, Jojo će je ponijeti kući svjestan da je mora skrivati od oca Ronalda (Loek Peters) koji u početku djeluje ili kao da je na poslu ili da spava. Premda Jojo povremen telefonom razgovara s mamom, country pjevačicom, od početka se čini da on razgovara sam sa sobom, a jasno nam je da mame nema i da je on osuđen na život s tatom. Tata zaštitar koji ima pun frižider piva o mami baš i ne želi razgovarati, a očito je i da je on nesretan, depresivan pa će ubrzo ptica kojoj je spasio život postati i jedini prijatelj mladog samotnjaka. Ako izuzmemo koju godinu stariju djevojčicu Yenthe (Susan Radder) koja trenira vaterpolo s njim u školskoj ekipi.
No, kako će vrana rasti, tako će je Jojo sve teže skrivati od tate, a premda mu vrana kojoj će nadjenuti ime Jack tati jako ići na živce, kao da će ona biti svojevrsni okidač za njihovo zbližavanje. Emotivna je to drama o dječaku koji se na svoj način pokušava izboriti s gubitkom majke odnosno Jojo kao da ne želi prihvatiti da mame nema. U početku i gledatelj ima dojam kao da ih je ona ostavila i kao da bi se svakog časa mogla vratiti jer je i Joj uvjeren da se to mora dogoditi. Ali po tati shvaćamo da je situacija tu zapravo puno strašnija i puno bolnija i od njezine smrti život kao da je stao za njih obojicu.
Ističe se "Kauwboy" što je zapravo igra riječi jer "kauw" je ako sam dobro shvatio nizozemski izraz za vranu i sjajnom fotografijom koja gotovo konstantno prati tog dječaka dok on trči po ulici, radi svinjarije po kući ili pokušava vrani objasniti da mora jesti. Zaigrano je to i znatiželjno dijete velike mašte koje si je zapravo stvorilo cijeli svijet u svojoj glavi i jednostavno on ne prihvaća surovu realnost. Nakon premijere na festivalu u Berlinu gdje je Koone osvojio nagrade za najbolji film za djecu i mlade, ali i za najbolji prvi film, "Kauwboy" je bio jedno od festivalskih otkrića godine i imao je sjajan festivalski život. Osvojio je i dvije nagrade za europski film godine i to za otkriće godine i nagradu mladih. Baš poseban, tako divan, a tako potresan film.
Primjedbe
Objavi komentar