Daisy-May Hudson mlada je britanska filmašica koja je inspiraciju za svoj debitantski dugometražni film pronašla u vlastitim iskustvima iz djetinjstva. O tome kako je skupa s mamom i sestrom postala beskućnica snimila je 2015. godine dokumentarac "Half Way" u kojem se bavila birokratskom noćnom morom potrage za krovom nad glavom. Sada je od tih događaja snimila igrani film pomalo na tragu tradicionalne britanske socijalne drame, a "Lollipop" je humanistička drama u kojoj ipak ništa nije crno - bijelo. Molly (Posy Sterling) je samohrana majka koja je upravo izašla iz zatvora gdje je provela nekoliko mjeseci i očekuje ona da će kćer i sina dobiti odmah natrag.
No, problem je što je njena majka, kojoj je ostavila djecu na čuvanje dok je ona u zatvoru, djecu jednostavno prepustila socijalnoj službi jer tvrdi da joj je bilo prestresno istovremeno brinuti za djecu i umirućeg partnera. Problem je i što Molly trenutačno nema gdje živjeti i zapravo živi u šatoru zbog čega ne može dobiti skrbništvo nad djecom. Da bi se zaokružila ta birokratska kvaka-22, kako djeca trenutačno nisu kod nje, može dobiti isključivo stan za jednu osobu što je automatski diskvalificira da traži nazad djecu. Molly je očito jedna od onih klasičnih britanskih lowliferica čija je starija kćer bjelkinja, a mlađi sin crnac, no ni jednog, ni drugog tate nema na vidiku.
Shvatit ćemo vrlo brzo da si je Molly ponajviše sama kriva zbog situacije u kojoj se našla, a čini se da se ona svojim ponašanjem sve više zakopava. Divlja i bijesni na zaposlenike službi, uvjerena je da je ona u pravu i da joj se djeca moraju vratiti, a kao i da joj nije jasno da svojim postupcima sama sebi radi dodatnu štetu. I radi sve potpuno pogrešno zbog čega se čini da djecu nikad neće dobiti nazada, pogotovo nakon očajničkog poteza kada će doslovno oteti djecu i pobjeći s njima. Tek tada kao da će početi shvaćati da je ono što radi krivo i da njeni možda i iskreni majčinski instinkti u ovoj situaciji nisu najpametnije izraženi. Do kraja ćemo tako pratiti može li se jedna takva žena promijeniti, srediti svoje ponašanje i svoj život jer bez toga na djecu može zaboraviti, a čini se da ni djeca nisu presretna njom u takvom stanju. Bio je "Lollipop" još jedna solidna i dobro istražena autentična i problemska britanska soc-realistična drama u kojoj mi je ipak nedostajalo ono nešto za veću ocjenu.
Primjedbe
Objavi komentar