Meksikanci su kao svog kandidata za Oscara odlučili istaknuti ovu šokantnu, naturalističku i eksplicitnu krimi dramu Davida Pablosa koja je u početku prošla dosta nezapaženo nakon premijere u sekciji Horizonti festivala u Veneciji. No, "On the Road" je savršen primjer onog što volim nazvati meksički brutalizam, odnosno filma koji bez imalo filtera prikazuju tamošnju svakodnevicu. U prethodnom filmu "Las elegidas" Pablos nas je odveo u svijet djevojke koju je obitelj njenog dečka uvukla u lanac maloljetničke prostitucije, a sada nas možda vodi u drukčiji svijet ili bolje rečeno polusvijet, ali ponovno je to brutalni, mračni, besperspektivni i šokantni svijet kakav nećemo vidjeti na razglednicama iz Meksika.
"En el camino" je film koji ne šokira samo nasiljem, već i eksplicitnim scenama golotinje i seksa, a ponovno je Pablos tu angažirao isključivo naturščike. Pričao mi je jednom jedan poznanik koji se bavio prijevozom da po zapadnim europskim zemljama postoje tipovi koji dolaze na mjesta gdje se parkiraju kamiondžije. I onda dođe Nijemac ili Talijan na to parkiralište pa plati turskom kamiondžiji da ga naguzi, tako je glasila priča u koju nisam bio načisto bi li vjerovao, no nakon ovog filma bih vrlo lako povjerovao. Glavni lik je tu mladić po imenu Veneno koji zarađuje tako što se prostituira s kamiondžijama koji ga ili časte večerom ili mu daju nešto novca ili nešto droge.
Očito je da mlađahni Veneno od nečega bježi, a jednog dana on će susresti Muneca, sredovječnog kamiondžiju koji prolazi kroz to područje. Iako je Muneco oženjen tip koji kod kuće ima ženu i djecu, s vremenom će se ova dva muškarca početi zbližavati pa i zaljubljivati jedan u drugoga. Sve dok ne shvatimo zbog čega je Veneno u bijegu i da bi ih ono što je ovaj nestašni mladac napravio obojicu moglo koštati glave. I baš je riječ o šokantnom filmu, ne samo zbog nasilja na koje smo već navikli u tim meksičkim brutalističkim filmovima, već i zbog eksplicitnosti seksualnih scena koje je teško usporediti s nekim drugim filmom koji sam gledao tako da nemojte reći da niste upozoreni kada krenu homo-klinčevi u kabini kamiona.
Donosi nam Pablos ponovno mračnu sliku Meksika, tog kriminalnog polusvijeta kojim vladaju okrutni i sadistički kriminalci, ali i bezbrojnih drugih opasnosti koje vrebaju za kamiondžije na cesti. No zanimljivo je da taj izrazito muški i mačistički svijet meksičkih kamiondžija Pablos pretvara u priču o muškoj intimnosti, želji pa i ranjivosti. Ta nježnost koja će se na kraju razviti između Muneca i Venena zapravo je tu protuteža svom tom nasilju koje se provlači i od kojeg je na kraju ovaj mladić pobjegao jer ćemo i njegovu pozadinsku priču doznati kroz flešbekove.
I dok je glavna narativna linija snimljena u klasičnom surovom naturalističkom stilu, Pablos kroz povremene stilizirane, na trenutke neonske imaginacije i sjećanja prikazuje od čega je to Veneno pobjegao. Pretpostavljam da će ovaj surovi queer road movie o dvojici muškaraca koji neočekivano nalaze bliskost u tom strašnom i nasilnom svijetu za mnoge biti previše, no ne može se poreći da je Pablos punih deset godina nakon uvjerljivog "Las elegidas" snimio podjednako uvjerljiv, brutalan, šokantan, a istovremeno tako dobar film.
Primjedbe
Objavi komentar