Bi Gan je pravi "enfant terrible" kineskog filma, a "Resurrection" je do sada njegovo najambicioznije ostvarenje. Fantazmagorična je to bajka za koju bi se moglo reći da je "Pure Art", gotovo nenarativni film, misteriozna i hermetična kombinacija drame, trilera i fantazije u kojoj putujemo kroz svojevrsnu povijest Kine 20. stoljeća. Koncept filma je posve neobičan jer osnovna premisa je smještena u budućnost, točnije u 2065. godinu kada je čovječanstvo praktički izgubilo sposobnost sanjanja, a Bi Gan ideju sna gotovo pretvara u stroj za putovanje kroz povijest filma. Glavna junakinja tako dolazi u kontakt s tajanstvenim čovjekom koji je sposoban ponovno sanjati, a njegova priča otvara vrata u niz različitih snovitih svjetova.
Svaki san tako postaje novi filmski svijet, sa svojim pravilima, vremenom, žanrom i vizualnim jezikom. Zato i može iz nijemog filma prijeći u noir, zatim u melodramu, kriminalistički film, znanstvenu fantastiku ili ljubavnu priču, a da to nije samo stilska igra. Sve su to različiti oblici sjećanja, želje i ljudske potrebe da nešto ponovno proživimo. U središtu filma je pitanje što bi se dogodilo kada bismo izgubili sposobnost sanjanja pa je "Resurrection" neka vrsta metafore i za samu kinematografiju pa i ne čudi da kreće kao nijemi film pa se stilski mijenja s razdobljima od ekspresionizma, film-noira pa modernog filma.
Vizualno „Resurrection“ počinje gotovo kao hommage Georgesu Meliesu ili Fritz Langu da bi poslije postupno ušao u noir, melodramu, krimić, hongkonšku pop-kulturu, mijenjajući pritom boje, ritam i način na koji kamera promatra likove. Zato i ne čudi da me na trenutke ono što vidimo podsjećalo na Tarkovskog, Lyncha, pogotovo na Wong Kar-Waija kada dođemo do posljednje dionice film kada se radnja odvija negdje potkraj devedesetih kada je ovaj hongkonški genijalac imao najplodonosnije razdoblje. Riječ je o jednom od onih filmova koje je praktički nemoguće prepričati, praktički na tragu Fellinijeve "Rome", vizualno spektakularan, nadrealan koji možda baš i ne funkcionira najbolje kao cjelina, već je to pravi filmski eksperiment namijenjen onima koji vole takve prave vizualne slatkiše.
Primjedbe
Objavi komentar