Gledajući povijesnu dramu Vatroslava Mimice prolazilo mi je kroz glavu pitanje hoće li se ikad u našoj kinematografiji snimiti film ovako epskih razmjera. Vjerojatno to neću doživjeti, no nikad ne znaš, a u filmu koji se može naći u više verzija dok je kasnije i snimljena televizijska mini-serija, pratimo događaje iz 1573. godine i hrvatsko - slovenski seljački ustanak protiv feudalaca. Buna je izbila zbog teškog položaja seljaka odnosno kmetova koji su bili opterećeni brojnim obvezama prema svojim vlastelinima, a na sjeveru današnje Hrvatske vladalo je posebno nezadovoljstvo jer je tamošnji vlastelin Franjo Tahi (Pavle Vuisić) zlostavljao svoje podanike i stalno povećavao poreze.
Bilo je to vrijeme i prodora Osmanlija na područje današnje Hrvatske zbog čega su se porezi dodatno povećavali, a situacija je dodatno pogoršana stalnim sukobima među plemstvom. Iako su se više puta obraćali vlastima tražeći zaštitu i pravednije postupanje, žalbe seljaka nisu bile uslišene i zbog osjećaja nepravde i sve težeg života su početkom 1573. godine podigli bunu koja se proširila i na područja današnje Slovenije. Kao što je poznato, feudalci su bunu ugušili u krvi, na kraju je vođa bune Matija (Ambroz) Gubec u Zagrebu okrunjen užarenom krunom, a nakon ovog malog povijesnog uvoda idemo na sami film.
Što je najzanimljivije od svega, nije "Seljačka buna" standardna epska povijesna drama o junaštvu, već je Mimica kao filmski modernist snimio art-film koji bi se mogao opisati kao svojevrsni miks ratnog spektakla i socijalne drame. Kao predložak mu nije poslužio istoimeni povijesni roman Augusta Šenoe, već više čak "Balade Petrice Kerempuha" Miroslava Krleže pa je glavni lik tu zapravo mladi seljak Petar kojeg je odglumio Mimičin sin Sergio. Njemu na početku velikaši ubijaju oca iz čiste zabave, a igrom slučaja taj će se mladić pridružiti bijesnim i pobunjenim seljacima. Odlučio se Mimica za realistični, gotovo naturalistički pristup naglašavajući siromaštvo, nasilje, blato, glad i brutalnost feudalnog sustava.
Ti vlastelini djeluju baš groteskno, posebno Đuro Utješanović kao debilni Tahijev sin, a vizualno "Seljačka buna" djeluje impresivno uz raskošnu scenografiju, kostime i velike masovne prizore. No, kako je film snimljen za vrijeme Jugoslavije, a Mimica je bio uvjereni komunist, tako on ovdje povijesne događaje tumači u skladu sveprisutne komunističke ideologije. Gubec, Ilija Gregorić (Bata Živojinović) i ostali ustanici su za Mimicu svojevrsni preteče partizana u Drugom svjetskom ratu jer su se i jedni i drugi pobunili protiv izrabljivača. Kako bi sve bilo što autentičnije, Mimica se odlučio za kajkavski dijalekt pa je film morao biti titlovan prilikom prikazivanja u dijelovima Jugoslavije, a nekako je simpatično slušati Batu Živojinovića kako maže na kajkavskom iako ga je imao priliku naučiti i desetak godina ranije u "Brezi" Ante Babaje.
Primjedbe
Objavi komentar