Ovaj politički triler - drama možda je snimljen prije četvrt stoljeća, no čini se da je danas možda i relevantniji i aktualniji nego 2000. godine kada se pojavio. Zbog toga "The Contender" koji je napisao i režirao malo poznati izraelsko - američki novinar koji se kasnije prebacio na film Rod Lurie djeluje čak i pomalo proročanski. Iako 25 godina nije tako puno, u tom razdoblju se svijet potpuno promijenio, a pogotovo se to odnosi na politiku na koju gotovo nitko više ne gleda kao na nešto časno i pošteno, već na nešto jako loše. Pogotovo se odnosi otkako se u politiku uključio Donald Trump i razinu komunikacije spustio na do tada neviđene razine primitivizma, a sve ono što je tada početkom dvijetisućitih u "The Contender" bilo kontroverzno i provokativno, sada je postalo praktički uobičajeno.
Film je to o prvoj ženi nominiranoj za zamjenicu američkog predsjednika, a njenu kandidaturu zasjenit će ogroman skandal iz njezinog privatnog života. Doduše, film počinje iznenadnom smrti aktualnog zamjenika i svi očekuju da će demokratski predsjednik Jackson Evans (Jeff Bridges) kao kandidata istaknuti guvernera Jacka Hathawaya (William Peterson). Samo nekoliko dana ranije on je dospio na sve naslovnice kao heroj jer je tijekom ribičije bez razmišljanja skočio u vodu kako bi pokušao spasiti djevojku u automobilu koji je prethodno sletio s mosta. Nije guverner uspio u tome jer žena se utopila prije nego što joj je uspio pomoći, no uvjeren je da je i sam pokušaj bio dovoljan za nominaciju. Na njegovo iznenađenje, predsjednik će ga zaobići i odlučio je kao kandidatkinju istaknuti ženu.
Kao najbolji izor čini se senatorica Laine Hanson (Joan Allen). Ona je sretno udana, ima malo dijete, liberalna je i čini se da ne postoji bolja kandidatkinja. I kada predsjednik već istakne njenu kandidaturu, u medijima će se pojaviti fotografije grupnog seksa iz studentskih dana za koje više izvora tvrdi da je na njima upravo Laine. Prije nego što bude izabrana, treba je potvrditi kongres, a kongresno saslušanje koje će voditi groteskni republikanac Shelly Runyon (Gary Oldman) pretvorit će se u pravi lov na vještice praktički na razini onog McCarthyevog iz pedesetih. I dok je Runyon pokušava uništiti i prikazati kao nemoralnu osobu jer zbog svojih liberalnih pogleda na život, svijet, crkvu i ostalog senatorica nikako ne odgovara, ona jednostavno ne želi govoriti ništa o svom privatnom životu.
Ne želi odgovarati na pitanja o svojoj seksualnoj prošlosti, a bit će to baš brutalno iživljavanje nad ženom samo zato što je žena. I zato što se navodno seksala kao studentica s nekoliko tipova odjednom za što je jedini dokaz mutna fotografija iz sedamdesetih. Pokušat će Runyon poniziti kandidatkinju na sve načine i očito je da se prema muškarcu tako ne bi ponašao, a očito je i da se ona ne misli samo tako povući zbog tih kompromitirajućih fotki koje su tek povod za brutalne napade. Danas je na političkoj sceni nažalost pregršt tipova poput Oldmanovog lika, a politika se danas uglavnom i svodi na laži, optužbe, difamaciju, pokušaje dehumaniziranja političkog suparnika. Dobra je i to kvalitetna kombinacija političkog trilera i drame koja je donijela nominacije za Oscara i Bridgesu i Allen.
Primjedbe
Objavi komentar