Jedan pravi, autentični primjerak nečeg što volim nazvati World Cinema dolazi nam iz Mongolije. No, ne one poznate neovisne države smještene između Rusije i Kine, već iz kineske pokrajine Unutarnje Mongolije koja je površinom tek nešto manja od "prave" Mongolije. "To Kill a Mongolian Horse" je bio i debitatnski dugometražni film za Jiang Xiaoxuan, mladu filmašicu rođenu i odraslu upravo u Unutarnjoj Mongoliji, a sve one koji se odluče pogledati ovu kompleksnu dramu o odumiranju tamošnjeg tradicionalnog načina života, uopće neće iznenaditi podatak da joj je otac po zanimanju uzgajivač konja.
Samog sebe je ovdje praktički odglumio autoričin prijatelj po imenu Saina pa se tako radnja oslanja i na njegovu stvarnu životnu priču. On je izniman konjanik, nekoć uspješan trkač, a danas radi honorarno zajedno sa starim prijateljem Hasom u povijesnom spektaklu, izvodeći impresivne, ali opasne trikove na konju za kineske turiste. Njegov je život podijeljen između tih večernjih nastupa koji imaju gotovo mitsku dimenziju i odvijaju se pred upečatljivim crvenim i plavim kulisama i povrataka na skromno ruralno imanje koje dijeli s ocem, a zbog problema s pijačom obojicu ih je uveo i u kockarske dugove.
Zbog toga bi otac morao prodati imanje i svoje konje, a spoznaja da bi mogao ostati bez nečega što je tako duboko oblikovalo njegov identitet, sve više će proganjati Saina. Tu je i neizostavni konflikt tradicije i modernosti jer njegova bivša žena je s njihovim sinom preselila u grad gdje je pronašla posao dok Saina unatoč tome što već ima četrdeset godina ne zna što bi sa sobom osim jahanja i dresure konja. Ima tu puno simbolike u njegovom bijelom, divljem, ali ukroćenom konju u tom čovjeku iz stepe koji živi u gradu, a film je to i o slavnoj, osvajačkoj prošlosti tih čudesnih jahača koji su sada doslovno svedeni na cirkusku predstavu za turiste.
Primjedbe
Objavi komentar