Iako nisam jedan od onih koji se mogu pohvaliti time da gledaju sve te silne kuharske emisije (štoviše, idu mi užasno na živce), ipak mi je poznato ime legendarnog kuhara Anthonya Bourdaina. Ne toliko da sam nešto proučavao njegov život ili da sam pratio njegove emisije, no kanadski filmaš Matt Johnson (BlackBerry, Nirvanna the Band) bio je dovoljno mudar da ne pokušava napraviti film koji bi u sat i pol ili dva obuhvatio veći dio jednog tako ispunjenog života. I pokazao se "Tony" kao iznenađujuće dobar origin story, priča o tome kako je budući masterchef uopće završio u svijetu kuhanja, a film je to o tome da sudbinu ponekad očito ne možemo izbjeći i kako nekoliko naizgled sitnih događaja usmjeri život u smjeru o kojem čovjek i nije razmišljao.
A kada u ljeto 1975. godine upoznamo tada 19-godišnjeg Tonya (Dominic Sessa) on nema nikakve veze s kuhanjem. Studira on književnost na nekom malom fakultetu u unutrašnjosti New Yorka i nada se stipendiji koja će mu omogućiti selidbu u pravi, grad New York odnosno u Veliku jabuku. Laže on svojim roditeljima da je dobio stipendiju i svima se time hvali kao da je već postao veliki pisac na tragu Bukowskog pa tako i svojoj simpatiji još iz školskih dana Nancy (Emilia Jones) koja preko ljeta radi u pizzeriji u ljetovalištu Provincetown u Massachusettsu. Kada shvati da nije dobio stipendiju, Tony će impulzivno sam otputovati u Provincetown, samo da bi shvatio da je Nancy u vezi s raznosačem pizze. To će ga totalno slomiti pa će završiti u lokalnom restoranu morskih plodova, napit će se kao svinja, izbacit će ga van iz restorana, opljačkati i ostaviti na cesti.
No, bit će to pravi prst sudbine jer će ga u takvom stanju pronaći gazda restorana (izvrsno pogođeni Antonio Banderas) koji će mu ponuditi ležaljku na terasi svoje kuće i zaposliti ga kao "peraju" odnosno perača suđa u restoranu koji na meniju ima valjda četiri jela. Naravno da neozbiljni, tvrdoglavi, kurčeviti mladić kakvi znaju biti klinci tih godina time nije oduševljen, no problem je što nema novca za povratak kući, roditeljima ne želi reći da ipak nije dobio stipendiju, a tamo je ipak i Nancy kojoj laže da je stipendist i tako je misli zavesti. Ondje će upoznati i mladog kuhara Sala (Leo Woodall) koji je ujedno i sitni kriminalac, razbijač, narkić i jebe sve što hoda te će oni postati partnere za izlaske, a bio je na kraju "Tony" zabavan, duhovit i pametan film o odrastanju buduće kuharske zvijezde.
Odlični su i mladi Sessa kojeg smo upoznali kao problematičnog klinca u sjajnom "Holdovers" Alexandera Paynea gdje je bio sjajna protuteža namćorastom Paulu Giamattiju. Ovdje je on možda prva violina filma, ali sada on sjajnog asistenta ima u raspoloženom Banderasu kao jednom od onih tipova koji možda ne govore puno, ali očito je da u sebi imaju veliku životu mudrost i prošli su u životu mnogo toga. On vjeruje u disciplinu i Boga, strpljiv je sa svojom divljom ekipom iz kuhinje, doduše do određenih granica, a kao da će u tom nesređenom klincu prepoznati nešto iako se Tony i dalje trudi upropastiti sve i pokazati kakav je šupak. I vizualno to izgleda dobro i zaista nam se čini kao da smo otputovali u jedno od onih mjesta na atlantskoj obali i to u vrijeme kada su ondje harale Ralje, baš kvalitetan biografski film o tome kako ponekad možda previše razmišljamo o onome što nas čeka sutra umjesto da živimo u trenutku.
Primjedbe
Objavi komentar