Andreas Prochaska je austrijski filmaš koji je prvi veći iskorak imao kao montažer nekih filmova svog slavnog sunarodnjaka Michaela Hanekea (Funny Games, Code Unknown), a kasnije se i sam odlučio prebaciti na režiju. Ova mračna kombinacija nadnaravnog trilera i psihološkog horora bio je i njegov prvi film nakon revizionističkog westerna "The Dark Valley" koji je 2014. bio i austrijski kandidat za Oscara. U međuvremenu je Prochaska režirao razne televizijske serije (među njima i "Das Boot"), a sada je snimio mračni i prilično fantazmagorični film koji klasične hororske teme koristi za priču o traumi, podrijetlu, majčinstvu, obitelji i odnosu pojedinca prema zajednici iz koje je potekao.
Premijeru je "Welcome Home Baby" imao u sekciji Panorama festivala u Berlinu, a u središtu priče je Judith (Julia Frantz Richter), berlinska liječnica hitne pomoći koju su roditelji još dok je bila dijete dali na posvajanje. Nakon smrti biološkog oca neočekivano nasljeđuje kuću u Austriji i odlazi ondje sa suprugom Ryanom, a inicijalna ideja joj je na brzinu riješiti nasljedstvo i prodati kuću u tom uspavanom selu. No, povratak u mjesto iz kojega potječe postupno će prerasti u suočavanje s vlastitom prošlošću jer će se ispostaviti da lokalci ondje očito znaju mnogo više o Judith nego što joj žele reći, a njezina potraga za odgovorima na pitanja koja su je mučila od djetinjstva počet će poprimati prilično uznemirujuće oblike.
Uvlači nas Prochaska ovdje doslovno u Judithinu perspektivu i pratimo tako te jezive noćne more, halucinacije i granica između onoga što se stvarno događa i onoga što se zbiva u njenoj glavi postaje sve nejasnija. I problem tu nije isključivo ta kuća koju je Judith neočekivano naslijedila, već čitava ta bizarna zajednica u kojoj je se svi sjećaju kao djevojčice, no nitko joj ne želi jasno objasniti zašto su je njeni roditelji dali na posvajanje. Svi oni kao da dijele neku tajnu i kao da je njen povratak poremetio poredak koji je desetljećima funkcionirao. Po ugođaju me "Welcome Home Baby" pomalo podsjetio na Asterove "Hereditary" pa i "Midsommar", no ipak je to bilo slabije, ali svejedno solidno i zanimljivo.
Primjedbe
Objavi komentar