Već kad sam vidio da iza biografske drame o prvom američkom predsjedniku Georgu Washingtonu stoji notorna produkcijska kuća Angel Studios odmah sam postao skeptičan prema filmu o mladim danima starog Đorđa, no svejedno sam filmu odlučio dati šansu. Angel Studios je produkcijska kuća poznata po serijama i filmovima s kršćanskim i konzervativnim orijentiranim, mogli bismo to opisati i agit-propovskim sadržajima. Nastao je kao odgovor na to što su kakti Hollywood i američka filmska industrija postali woke, previše liberalni, mrze sve američko (da se izrazim terminom koji bi se kod nas upotrijebio) pa su odlučili raditi filmove za tulavu raju koja glasa za Trumpa.
Mislim da je "Mladi Washington" bio i prvi film nastao u tom studiju koji sam uspio pogledati, a od prve scene se tu zaista osjeti da je to ostalo na razini televizijskih filmova. I prava je to šteta jer film snimljen povodom 250. godišnjice osnutka SAD-a je definitivno imao potencijala, samo da su ga se uhvatili ljudi kojima na prvom mjestu nije propaganda, već vještina i umijeće snimanja filmova. Očito je da su to snimali neki priučeni tipovi i po pitanju režije, scenarija, čak i glazbe koja je baš iritantna, a i gluma je tanka premda se tu pojavljuju neka poznata lica poput Bena Kingsleya, Kelseya Grammera, Mary Louise Parker ili Andya Serkisa. Očito je da se i ti poznati i dokazani glumci tu posebno ne trude u epizodnim ulogama, već samo odrađuju posao i uzimaju honorar.
Najjači adut ovog zbilja površnog filma čija se radnja odvija od 1753. do 1755. godine su ratne scene. Vrijeme je to kada je budući presidente još mladić u ranim dvadesetima, a niti on, baš kao ni itko drugi u tom dijelu svijeta tada još i ne razmišlja o tome da bi se mogli pobuniti protiv britanske kolonijalne vlasti. Mladi Đorđe se tako odlučuje pridružiti britanskoj vojsci u ratu protiv Francuza i trebao je to zapravo biti, barem mi se tako čini, neka vrsta origin storya o tome kako je taj klinac izrastao u velikog čovjeka odnosno što ga je to oblikovalo i izgradilo da jednog dana postane veliki državnik i vojskovođa. Tek dijelom to ovaj film uspijeva jer naravno da je glavno objašnjenje da se to nikad ne bi dogodilo bez božjeg proviđenja koje ga je spašavalo u svim tim silnim bitkama.
Kako je vrijeme prolazilo, tako mi se sve više činilo da je to potpuno na razini partizanskih filmova i da bi nešto takvo vjerojatno snimio Veljko Bulajić o mladim danima Tita u Prvom svjetskom ratu. Samo bi vjerojatno to u tehničkom smislu bio bolji i kvalitetniji film jer i tu na kraju gotovo pa imamo one situacije "Mirko pazi metak, hvala Slavko". Da je situacija u nas u društvu nešto drukčija, sličan film bi vjerojatno snimio Jakov Sedlar ili Antun Vrdoljak o mladim danima Franje Tuđmana kada je bio u partizanima za vrijeme II svjetskog rata, no nekako imam dojam da taj film baš nećemo gledati. Režiju "Mladog Washingtona" (skoro sam napisao Mladog Frankensteina -))))) potpisuje izvjesni Jon Erwin na čijoj stranici Wikipedie stoji da je riječ o "američkom autoru kršćanskih filmova" pa je i po tome jasno što je najbitnije u filmovima koje snima. Na kraju je moja ocjena još i dosta blagonaklona, ponajviše zahvaljujući povijesnoj priči koja je zbilja zanimljiva i stvarno je šteta što je se nije uhvatio netko kome je u prvom planu film, a ne širenje propagande.
Primjedbe
Objavi komentar