Tran Anh Hung je bez konkurencije najveći i najvažniji filmaš kojeg je Vijetnam ikada dao. Doduše, još kao dijete je on nakon poraza Južnog Vijetnama s obitelji preselio u Francusku te ima i francusko državljanstvo, no sve svoje najbolje i najvažnije filmove snimio je o svojoj rodnoj zemlji. Već debitantskim filmom iz 1993. godine "The Scent of Green Papaya" je skrenuo on pažnju na sebe, a iako ga je u potpunosti snimio u Francuskoj, bio je to prvi film koji je ikad Vijetnam kandidirao za Oscara i odmah je zaslužio nominaciju za najbolji strani film. Već dvije godine kasnije Tran je osvojio i najvažniju i najveću nagradu do sada, Zlatnog lava u Veneciji i to zahvaljujući "Cyclo".
Snimio je Tran ovu krimi dramu u stilu poetskog realizma. Autentičan je to i egzotičan film čija se radnja odvija u vijetnamskoj prijestolnici Ho-Ši-Minu negdje početkom devedesetih i ovim se filmom Tran potvrdio kao jedan od najzanimljivijih mladih autora iz tog dijela svijeta. Za razliku od meditativnog bombončića "Okus zelene papaje", riječ je o stilski i tematski puno drukčijem filmu, mračnijem i nasilnijem. Univerzalna je to priča o siromaštvu, nasilju, otuđenju i gubitku nevinosti, a glavni lik je 18-godišnji siromašni vozač cycloa odnosno tradicionalnog biciklističkog taksija, koji pokušava preživjeti radeći na ulicama grada.
Njegov život dodatno se raspada kada mu ukradu vozilo o kojem ovisi njegova egzistencija, a kako bi preživio i otplatio dug, ulazi u kriminalni svijet i počinje obavljati poslove za skupinu opasnih gangstera. Njegova starija sestra istovremeno završava u mreži prostitucije, dok se obitelj postupno raspada pod pritiskom siromaštva i kriminala. Ipak, daleko je to od klasičnog krimića jer shvatit ćemo da ljudi poput biciklista i njegove sestre tu i nemaju previše izbora. Taj ukradeni cyclo je za ovog mladića više od prijevoznog sredstva, već je to simbol egzistencije ne samo njega, već i slične sirotinje koje su prepune ulice vijetnamske metropole. Riječ je o predmetu pomoću kojeg je on mogao pošteno zarađivati, ali kada je ostao bez njega, on jednostavno više nema nikakve šanse. Ili će umrijeti od gladi ili će početi raditi za kriminalnog bossa koji je istovremeno od njegove sestre učinio prostitutku.
Na nevjerojatan način Tran tu spaja brutalnost i ljepotu jer prizore siromaštva i nasilja ne snima u stilu socijalnog realizma, već sve to uspijeva pretvoriti u vizualnu poeziju. Krv, tijela, klaonica, prometne gužve, kiša i gradsko smeće postaju elementi pažljivo komponirane slike i zbog toga film često izgleda kao da se nalazi negdje između socijalne drame, gangsterskog filma i poetskog art-filma na tragu Wong Kar Waija. U pozadini svega nalazi se Vijetnam koji prolazi kroz velike društvene i ekonomske promjene jer zemlja se ubrzano otvara tržišnom gospodarstvu, a tradicionalni društveni odnosi sudaraju se s novom logikom novca, tržišta i individualnog preživljavanja.
Zato su uz siromaštvo i kriminal u središtu filma i teme prostitucije, raspada obitelji, društvenog otuđenja, nasilja, ekonomskih nejednakosti i gubitka tradicionalnih vrijednosti. Posebno je snažna ideja da novac postupno postaje mjera gotovo svega, rada, tijela, odnosa i ljudske vrijednosti pa ljudi u takvom svijetu nisu samo građani ili članovi obitelji, nego roba, radna snaga, dužnici i potrošna sredstva. Moglo bi se reći da je "Cyclo" istovremeno kriminalistički film, socijalna drama, urbana noćna mora i vizualna poema o Vijetnamu na pragu novog vremena. Baš poseban i upečatljiv film.
Primjedbe
Objavi komentar