"Hanami" je prvi film koji sam ikad gledao, a da je snimljen na afričkom otočju Capo Verde ili kako mi to nazivamo Zelenortsko otočje. Jedan je to od onih egzotičnih filmova čiji je jak adut to gotovo nestvarno okruženje vulkanskog otoka Foga. Autorica Denise Fernandes rodom je upravo s te egzotične destinacije smještene daleko u Atlantskom oceanu, no školovala se ona u Portugalu koji je i službeni jezik u Capo Verdeu pošto je donedavno to otočje bilo portugalska kolonija. Odlučila se ona za poetski naturalizam tako tipičan za ovakve egzotične destinacije s dodatkom minimalnih elemenata fantazije ili bolje rečeno magijskog realizma.
Ujedno je to i coming-of-age drama jer pratimo djevojčicu Nanu koju je majka napustila ubrzo nakon rođenja, a kroz njeno odrastanje i različite životne faze Fernandes tu govori o obitelji, odsutnosti, pripadanju i odlasku. Radnja tu nije ispričana klasično i linearno, nego je sastavljena od niza fragmenata, vinjeta i atmosferičnih prizora. Veliku ulogu u cijeloj priči ima i sam otok Fogo, njegov crni vulkanski krajolik, stijene, more i vulkan nisu samo kulisa, nego postaju svojevrsni odraz Nanina unutarnjeg svijeta.
Povremeni nadrealni i bajkoviti elementi dodatno pojačavaju dojam da gledamo svijet iz perspektive djeteta koje još uvijek ne razdvaja stvarno od imaginarnog, no u središtu filma ipak je pitanje pripadanja. Nana odrasta u zajednici iz koje mnogi žele otići, dok je njezina majka već otišla u potrazi za drugačijim životom. Film se tako bavi i majčinstvom, napuštanjem, traumom odsutnosti, odrastanjem, identitetom i odnosom između generacija dok naslov "Hanami" japanski izraz za promatranje cvjetanja trešnjinih cvjetova, dodatno naglašava motiv prolaznosti što će objasniti japanski vulkanolog koji se našao na tom otoku. Solidno, zanimljivo i egzotično.
Primjedbe
Objavi komentar