Ideja snimanja antologijskog horora motiviranog pričama Hansa Christiana Andersona u koju su se upustila četiri mlada danska filmaša (Anders Jon Petersen, Kasper Juhl, Michael Kunov i Michael Pandur) u teoriji je djelovala obećavajuće, no pokazala se kao razočaranje. Prolaznu ocjenu zaslužila je tek prva od četiri priče dok su preostale tri baš dosadne što je zapravo i bilo dosta teško postići obzirom da svaka traje otprilike pola sata. "Adorable Humans" ne donosi klasične ekranizacije Andersonovih priča, već su svi ovi mladi filmaši priče koje su izabrali reinterpretirali kao suvremene psihološke horore. Umjesto bajkovitosti i sentimentalnosti, naglasak je na tjeskobi, ljudskoj okrutnosti, emocionalnoj izolaciji i mračnim stranama ljudske prirode. Slobodne su to interpretacije koje u samoj priči i nemaju puno dodirnih točaka s originalnim predlošcima, već su oni više inspiracija.
Sve četiri priče odlikuju se mračnim i nelagodnim ugođajem, a kao da je jedna od osnivnih ideja Andersona vratiti njegovim izvornim, prilično mračnim književnim korijenima. Naravno da njegove najpoznatije bajke spadaju u dječju književnost, no i u onim najpoznatijim ima dosta mraka, patnje, gubitka, okrutnosti, egzistencijalnih strahova pa i smrti. Sve te elemente ovi su autori odlučili prenijeti u suvremeno vrijeme, a kao inspiracija su im poslužile priče Mrtvac, Priča o majci, Snježna kraljica i Teta Zubobolja. Iako je film snimljen u zbilja skromnim produkcijskim uvjetima i s budžetom od svega 70 tisuća eura, to nikako ne izgleda tako jeftino, već je tu problem što su potencijalno zanimljive priče doslovno ubijene umrtvljujućim ritmom.
Nije to jedan od onih horora koji gledatelja plaši nekim vidljivim užasima i masakrima, već se želi tu stvoriti nelagodan ugođaj i pokazati kako se iza naizgled običnih života mogu kriti neke duboko potisnute traume, želje, strahovi pa i perverzije. Sve te priče kao da istražuju ljudsku ranjivost i bave se tugovanjem, strahom od smrti, nemogućnošću prihvaćanja gubitka, destruktivnim odnosima, opsesijama i tankom granicom između psihološke traume i nadnaravnog. Likovi su uglavnom obični ljudi koji se suočavaju s događajima što postupno razaraju njihovu svakodnevicu i osjećaj sigurnosti. Stilski je "Adorable Humans" na kraju bio gotovo klasični skandinavski psihološki art horor s minimalnom primjesom gotičkih bajki smještenih u moderni ambijent.
Primjedbe
Objavi komentar