Nema puno filmova uz koje bolje paše opis tragikomedija, nego uz grotesknu i potpuno nenormalnu crnohumornu dramu uglednog talijanskog filmaša Ettorea Scole koji je samo godinu dana nakon "Brutti, sporchi e cattivi" Italiji donio još jednog Oscara puno ozbiljnijom dramom "A Special Day". Teško je uopće pronaći riječi za opisati okruženje u kojem se odvija radnja filma, a već prva scena i kada kamera prolazi po trošnoj straćari u kojoj spava naizgled bezbroj ljudi sugerira da tu nitko nije normalan. Da je zaista tako postaje jasno kad shvaćamo gdje se ta kuća nalazi i da su sve to zapravo članovi četiri generacije iste obitelji i da oni žive u slamu na periferiji Rima u odnosu na koji one favele iz meksičkih i brazilskih filmova pa i ciganska naselja u Kusturicinim filmovima izgledaju kao hotel s pet zvjezdica.
Te sklepane brvnare su prepune štakora, vani su prašina i blato, a preko dana se malena djeca doslovno zaključavaju u kavez. No, što je najnevjerojatnije od svega, najgori su tamo upravo ti ljudi koji ondje žive i zbilja su oni ružni, prljavi, a shvatit ćemo vrlo brzo da su i zli, pokvareni i da im je ondje zapravo i mjesto. Sve je tu potpuno groteskno i suludo, a posebno se u tome ističe despotski otac te brojne obitelji iz brvnare Giacinto Mazzatella kojeg briljantno glumi Nino Manfredi. Nakon što je izgubio oko na poslu, Giacinto je od države dobio milijun lira odštete, a taj novac skriva od svoje mnogobrojne rodbine svjestan da će mu oni ukrasti taj novac ako ga pronađu, uostalom kao što bi i on njima.
Doslovno on spava s puškom u krevetu, a radnja se uglavnom vrti oko toga da on sakriva svoj novac i uživa u tome što ga sinovi, kćeri, unuci i ostatak ukućana moli da im nešto posudi od toga. Do kraja se to praktički pretvara u rat svih protiv svih, u kojem svaki član obitelji pokušava doći do Giacintovog bogatstva, ne birajući sredstva, a on im svima želi napakostiti. I danas "Ugly, Dirty and Bad" odnosno "Down and Dirty" pod kojim engleskim nazivima se može pronaći ovaj film uživa kultni status i jedan je od vrhunaca talijanske društvene satire sedamdesetih. Tek na prvi pogled je "Ružni, prljavi i zli" crna komedija o disfunkcionalnoj obitelji koja živi u rimskom sirotinjskom naselju, ali ispod grotesknog humora krije se nemilosrdna analiza siromaštva, društvene nejednakosti i moralnog raspada tog vremena i talijanskog društva uopće.
Scola tu na senzacionalan način razbija romantičnu predodžbu o siromašnima kao moralno uzvišenim žrtvama društva kakva je nerijetko retorika u socijalnim dramama koje se bave ljudima poput ovih. No, članovi obitelji Mazzatella nisu heroji ili mučenici, već su to najodvratniji ljudi koji su ikad postojali. Oni su pohlepni, sebični, nasilni, vulgarni i okrutni jedni prema drugima, a naslov filma se podjednako odnosi na njihov fizički izgled i životne uvjete, kao i na moralno stanje društva koje ih je oblikovalo. Sjajno tu vidimo kako dugotrajna bijeda može uništiti solidarnost i pretvoriti borbu za preživljavanje u stalni sukob jer evolucija kao da je tu krenula unatrag i stanovnike ovog slama je pretvorila u nakaze.
Stilski ovaj film predstavlja neobičan spoj neorealističke tradicije i groteske. Sniman je na stvarnim lokacijama u rimskim barakama, a uz profesionalne glumce pojavljuju se i stvarni stanovnici tih četvrti, što filmu daje dodatan osjećaj autentičnosti. No, za razliku od klasičnog talijanskog neorealizma, Scola intencijski pretjeruje i tjera sve tu do apsurda, a iako je formalno riječ o komediji, humor je tu onaj najcrnji i često baš nelagodan. Moramo se tu smijati tim apsurdnim situacijama koje su zapravo tragične i užasavajuće, no jednostavno si ne možemo pomoći jer sve ono što vidimo ovdje je izvan granice razuma i ostaje nam se nadati da takvo mjesto i takvi ljudi ipak nisu postojali, a valjda i neće.
Primjedbe
Objavi komentar