Felipe Bustos Sierra je belgijski dokumentarist porijeklom iz Čilea. Njegovi roditelji su bili novinari koji su morali pobjeći iz Čilea nakon preuzimanje vlasti Pinochetove vojne hunte pa i ne čudi da se Felipe zainteresirao za teme o borbi pojedinaca protiv nepravednog sustava. "Everybody to Kenmure Street" je aktivistički dokumentarac koji tematizira događaj iz 2021. godine kada su britanske vlasti u ulici Kenmure u glasgowskoj četvrti Pollokshields pokušale deportirati dvojicu stanovnika arapskog porijekla. No, vrlo brzo je došlo do spontane pobune građana, a donosi ovaj dokumentarac priču o onome što nam tako nedostaje u današnjem svijetu, a to su solidarnost i kolektivni otpor kada uvidimo da je nekome učinjena nepravda.
Film prikazuje kako se lokalna zajednica u četvrti Pollokshields brzo organizirala kako bi spriječila deportaciju dvojice stanovnika nakon racije britanske imigracijske službe. Naglasak je na tome kako “obični ljudi” kroz zajedničko djelovanje mogu blokirati institucionalnu moć, a druga ključna tema filma je imigracijska politika i državna prisila. Dokumentarac ne promatra događaj samo kao lokalni incident, nego ga stavlja u kontekst sustava deportacija i šire politike prema migrantima, uključujući pitanje legitimiteta i humanosti takvih intervencija. No, otvara Bustos Sierra i teme kao što su moć zajednice i urbanog identiteta jer vidimo tu da je Glasgow grad s dugom tradicijom radničkog, sindikalnog i antiautoritarnog aktivizma pa se Kenmure Street čita kao nastavak te političke povijesti.
Uglavnom je autor montirao film na temelju snimki koje su tada nastale na licu mjesta i snimili su ih mobitelima razni ljudi koji su se tada ondje okupili. Time istražuje kako se suvremeni prosvjedi danas bilježe i kako se oblikuje kolektivna memorija o pojedinim događajima. Uz to je priču nadopunio i igranim segmentima. Tako je Emma Thompson utjelovila tipa koji se odmah na početku prosvjeda zavukao ispod policijske marice i tako joj onemogućio da odveze putnike unutra u policijsku stanicu ili gdje već. Nije "Everybody to Kenmure Street" samo rekonstrukcija jednog protesta, nego studija o tome kako nastaje masovna solidarnost, kako funkcionira otpor prema državnoj sili i kako se takvi događaji pretvaraju u političku i povijesnu priču.
Pogotovo jer je ono što se događalo nakon dolaska prvih ljudi koji su vidjeli što se događa bilo nalik pravom čudu. Ljudi su se počeli spontano okupljati i bez nasilja, ali uz ustrajnost su čvrsto ostali pri tome da na dozvole deportaciju ljudi koje i ne poznaju, na kraju krajeva velika većina ondje okupljenih nije ni znala tko je to u kombiju (bila su nekakva dva sikha). Kako se sve više ljudi ondje okupljalo, naravno da je priča postajala interesantnija i medijima, a film je premijeru imao u Sundanceu gdje je dobio i nagradu žirija. Vjerojatno i zato što je pogodio duh vremena i u doba ICE-a i MAGA-e te Trumpom inspiriranih nacionalističkih pokreta u Ujedinjenom Kraljevstvu i pokazao da "mali", obični ljudi kada su složni i uporni mogu postići puno toga.
Primjedbe
Objavi komentar