Film afganistanske filmašice Shahrbanoo Sadat imao je čast otvoriti festival u Berlinu 2026. godine, a u početku me prilično iznenadilo jer se "Kabul Jan" ili "No Good Men" ne čini kao tipični film koji gledamo s tih prostora. Naravno da film nije mogao biti snimljen u Afganistanu, već je sniman u Njemačkoj koja je službeno i zemlja porijekla filma, no mudro je Sadat tu iskoristila stvarne snimke Kabula uoči njegovog ponovnog pada u ruke talibanima. Točno u to vrijeme se i odvija radnja filma koji gotovo kreće kao romantična komedija da bi se do kraja pretvorio skoro u triler. Riječ je o filmu koji se temelji na zapisima i iskustvima autoričinog suradnika Anwara Hashimija koji je tu odglumio glavnu mušku ulogu i to televizijskog voditelja koji radi na kabulskoj televiziji gdje je mlada Naru (Sadat) jedina snimateljica.
Ona se upravo riješila muža koji joj je bio nevjeran i s malim sinom se vratila roditeljima, a ona i njene prijateljice ponašaju se prilično liberalno, više kao zapadnjakinje, nego one stereotipne i konzervativne Afganistanke. Prilikom povratka iz Amerike jedna kolegica će joj čak iz zafrkancije donijeti vibrator, a iako radi na televiziji, praktički niti jedan muški kolega ne želi raditi s njom jer nitko ne shvaća ozbiljno žene. Zato uglavnom ona u studiju snima nekakve bezvezne televizijske showove, iako želi raditi prave vijesti, izvještavati nakon učestalih bombaških napada i doprinijeti zemlji koja očito ponovno tone u kaos, samo što to još nitko ne zna.
I jedna takva prilika će joj se ukazati kada je najpoznatiji voditelj Quodrat (Hashimi) nevoljko izabere za snimateljicu intervjua s jednim od šefova talibana. I ne skriva on da nije sretan što mora raditi sa ženom, no niti jedan muški snimatelj nije slobodan pa nema izbora, a situacija će ubrzo eskalirati jer i taliban ne želi raditi intervju sa ženom. Umjesto toga će Naru napraviti anketu među stanovnicama Kabula o njihovom ljubavnom životu i one će joj se prilično otvoriti i opisati iskustva sa svojim muževima te će skupa doći do zaključka da u Afganistanu zapravo nema dobrih muškaraca. I njen prilog će se pokazati kao pravi hit i vrlo brzo će mišljenje o njoj promijeniti taj u početku mizogini i skoro duplo stariji Quodrat.
Počet će oni zajedno sve više raditi, a upravo kad će se činiti da bi se između njih moglo dogoditi i nešto više, doći će potpuni kaos odnosno Amerikanci će najaviti povlačenje i predaju talibanima. I prije toga će se Naru naći u problemima jer njen muž će joj se pokušati osvetiti što mu i neće biti teško jer u situacijama poput njihove svi su u pravilu na strani muškarca, a šarmantan je to i dobro snimljen film koji je izvrsno prikazuje potpuni kaos života u Kabulu uoči povratka talibana. Vidimo ljude koji pokušavaju živjeti svoje živote te i dalje vjeruju da je moguće reformirati zemlju da ona postane moderna, liberalna, slobodna, jednakopravna, no ide to jako sporo. Naravno da će sve to povratkom talibana postati još i gore, no najjači adut "No Good Men" je što nam donosi zanimljiv uvid u život Afganistana kakav obično i nismo imali priliku gledati.
Primjedbe
Objavi komentar