Legendarni iranski filmaš Ashgar Farhadi koji je svojoj zemlji donio dva Oscara za najbolji film na stranom jeziku (A Separation, The Salesman), u glavnom programu festivala u Cannesu se predstavio trećim filmom snimljenim izvan domovine. Prvi "strani" film je Farhadi snimio u Francuskoj još 2013. godine (The Past), potom je u Španjolskoj snimio "Everybody Knows", a sada se ponovno vratio u Francusku i napravio je gotovo metafilmsku misterioznu dramu. Za "Paralelne priče" mu je kao inspiracija poslužila šesta priča iz "Dekaloga" Krištofa Kišlovskog, što je i naveo, ali i "Prozor u dvorište" Alfreda Hitchcocka što nije navedeno, ali nije teško zaključiti nakon gledanja.
I ne mogu baš reći da mi je ovaj pomalo zbunjujući filmu kojem se potpuno miješaju stvarnost i fikcija jedan od najboljih ovog odličnog Iranca, a i kritika pa i publika su dočekali "Parallel Tales" prilično mlako. Voajeristička je to kombinacija drame i trilera u kojoj kao da Farhadi postavlja pitanje špijunijaru li pisci stvarne ljude kako bi osmislili svoje literarne likove. Ako pitamo Sylvie (Isabelle Huppert) onda je odgovor da jer ona je ekscentrična književnica čiji slavni i uspješni dani su davna prošlost, a živi ona u stanu u Parizu koji je pretvorila u pravi svinjac. I dalje ona svejedno piše romane koje više nitko ne želi čitati pa joj i njena urednica (malena uloga legendarne Catherine Deneuve) govori da to što i dalje tipka na svojoj pisaćoj mašini nema smisla i da je potpuno zastarjelo.
A ona je sada inspiraciju pronašla u zgradi preko puta te s teleskopom prati što se to događa u stanu koji je Nicolas (Vincent Cassel) pretvorio u studio za snimanje zvučnih efekata i radi ondje s Nitom (Virginie Efira) i Theom (Pierre Niney). Tako u početku pratimo priču o njihovom ljubavnom trokutu, a poznato je da ljubavni trokuti u filmovima, posebno trilerima, obično ne završavaju dobro za njegove sudionike. No, uz to će Sylvie u priču dodati i neke autobiografske detalje o tome kako je i njen otac nekoć s istog mjesta špijunirao u stan preko puta u kojem je živjela njegova bivša žena nakon što ga je ostavila i u tim trenucima sve to djeluje prilično zbunjujuće jer ne znamo što je stvarnost, a što fikcija.
No, kao da to nije dovoljno, u Sylvienom životu će se uskoro pojaviti mladić po imenu Adam (Adam Bessa) kojeg je angažirala njega nećakinja (India Hair) koja se nada da će luda tetka uskoro iseliti kako bi mogla prodati stan. Ubrzo će se i Adam postati potpuno opsjednut Nitom iz zgrade preko puta pa će je i on početi špijunirati i pratiti, a složio je Farhadi tu prilično kompliciran mozaik od filma koji nije baš do kraja profunkcionirao. Doduše, ne ide mu na ruku ni što je film razvukao ipak na predugačkih 140 minuta, no izvrsna glumačka ekipa, vješta i pametna režija ipak daju "Paralelnim pričama" prolaznu ocjenu. Daleko je to od Farhadijevih najboljih filmova koje je redom snimio u Iranu, a vidjet ćemo što nas dalje čeka od njega jer je najavio da kod kuće više ne planira snimati zbog stalnih muka s cenzorima.
Primjedbe
Objavi komentar