E ovo je prava spaljotina od filma, baš kakvu ja volim, a oni koji me bolje znaju jasno im je da ako sam ja tako oduševljem, da to ne može biti klasičan i običan film. To nikako. Ne znam kako mi je do sada promakao Kill List, no eto ga, pogledah ga i ja s nekoliko godina zakašnjenja i opet Ben Wheatley rastura. Iako sam mislio da mu je ovo dugometražni prvijenac (no nije jer ima još jedan raniji, Down Terrace, također dosta čudan, ali i sasvim solidan film) i odmah pogodak. Moram priznati da mi se sljedeća dva Benova filma (Sightseers i Field in England) i nisu pretjerano svidjela, no zato je sa sljedeća dva (High-Rise i Free Fire) čovjek potpuno pogodio. Čovjek radi odlične, zabavne, neobične filmove i nadam se da će nas još dugo godina razveseljavat s kvalitetnim uradcima. Nego, da se vratimo na Listu za odstrijel. Sasvim bezbrižan uvod, laganica, klasični obiteljski problemi. Muž i žena se svađaju, nema se para, ovaj bez posla već neko vrijeme, potrošili sve zalihe, nema se para ni za deterđent, a kad ono rastrošni mužić pozove na večeru ekipicu i potroši lovu na karton vina pa nema ni za WC papir. Ne želim otkrivati mužićev posao jer to je jedno od prvih iznenađenja filma, a bogami njih u filmu ne fali. Ovaj film je još jedan dokaz da se i za sitnu paru (govorim za filmske uvjete svjetske razine, gdje je pola milje funti kikiriki) može snimiti odlično djelce, koje je u međuvremenu dostiglo i kultni status, a smjer u kojem će se razviti priča ovog ludog i mračnog trilera je izvan svake pameti i vjerujem da će vas i više nego iznenaditi.
Naravno, jasno mi je da se ovaj film neće svidjeti svima. Posebno ne onima koji se kakti zgražaju nasilja, a njega u ovom filmu stvarno ne oskudijeva. To nikako. Film je dosta čudan, nasilan baš po pravo. To sam odmah u startu i naveo, potpuno ludilo tematski malo u stilu Tarantina ili braće Coen. Oni koje zanimaju klasični filmovi s predvidivim pričicama neka gledaju, ne znam, aladina i sedam patuljaka ili romansu u sijetlu. Ovo je film koji šokira i iznenađuje i provocira. A to je po meni i jedna od ZADAĆA ne samo današnjeg filma, nego umjetnosti uopće. PROVOKACIJA, ŠOK, IZNENAĐENJE! Dajte ljudi malo mašte i ideja. I zato mi se gospodin Wheatley sviđa. Čovjek radi potpuno neobične filmove, posebno ove ranije, koji potpuno odstupaju od nekakvih standarda, a mislim da je to smjer kojom bi film trebao ići.
Pa kome se više daju gledati 32. nastavci brzih i žestokih ili sličnih govnarija ili alien i betmen protiv paje patka i hulka hogana, petnaestog rimejka bejvoča ili šarknado u crikvenici. Odjebite više s takvim filmovima za retardirane. Ne kažem da je Lista za odstrijel savršenstvo od filma. Daleko od toga. Ima ovaj film dosta mana i puno toga ostaje nejasno, no to je po meni i kvaliteta fine umjetnosti. Ono što je neizrečeno ili nedorečeno protumači si sam. Poslije možemo o tome diskutirat, razglabat uz bocu mirogojčeka cijelu noć, a ne pogledat film, prducnut i za pet minuta zaboravit što si uopće gledao. Ali ovaj je film savršen primjer kako bi filmovi danas trebali izgledati: nepredvidivo, originalno, duhovito, a nepretenciozno, iskreno i bolno. Šokantno. Spaljeno, moderno, zanimljivo i uvrnuto duhovito, stalno se tu nekakvi crni humor provlači u njegovim filmovima.
Primjedbe
Objavi komentar