I još jedan jako dobar, usudio bih se reći i izvrstan, film
iz moje možda i omiljene filmske destinacije, Danske. I ovaj puta prililno
teške boje, priča o odrastanju dva brata u popravnom domu, sirotištu ili nečem
sličnom krajem '60-ih godina, koja je tim potresnija kad se zna da je nastala
po istinitoj priči i da se nije događala u nekoj državi trećeg svijeta, nego u
jednoj od najnaprednijih svjetskih zajednica. Ne treba ni spominjati koliko obožavam danski film. Od Von
Triera do Vinterberga i Winding Refna to je zemlja koja se može podičiti možda i
najvećim brojem genijalnih modernih autora po glavi stanovnika, a ovaj film
svakako spada u sam vrh danske kinematografije posljednjih godina. Zanimljivo,
uzbudljivo, emotivno, na kraju ti onako, ostane knedla u grlu. To je najbolji
znak da je postignut najbolji omjer emocija, a da nije prijeđena granica
patetike. Reći će neki sad, e pa koliko ima filmova o klincima u
popravnim domovima, no ovaj film bih svakako
preporučio svima. Tim više jer je snimljen po stvarnim događajima u danskom sirotištu 60-ih godina.
Primjedbe
Objavi komentar