Uglavnom, glavni lik ovog filma je 20-godišnjakinja koja pati od anoreksije. Naravno, ona je sva depresivna i obitelj je pošalje u nekakvu kliniku gdje radi neki nekonvencionalni doktor (Keanu Reeves) s nekim novim metodama, a tamo je susreću isti takvi klinci. I sad, svi su oni tamo, sve je to super i krasno, bore se s tom anoreksijom, ma ne znam, dosadno za poludit, patetično, bljutavo. Ne znam koji me đavo uopće tjerao da gledam ovo govance od filma, obično takve stvari izbjegnem u širokom luku, ali sada sam očito do gležnja ugazio u govno. Živciraju me ti američki emo filmovi o jadnoj mladoj generaciji koja ne zna kud bi šta bi, koja je nesigurna i ne znam šta. Pijte, droksajte se, jebite se, kad ćete ako nećete sad kad ste mladi jeboli vas onaj vaš Tramp.
Ajde, malo da ne ispadne da samo pljucam, treba pohvaliti i mladu i inače zgodničku glumicu Lily Collins, koja se za potrebe ovog filma pretvorila u kostura, ala Bale u Nestajanju ili Fasbender u Gladi (e to je bomba od filma). Bogami djeluje uvjerljivo ko curica koja ne guta hranu, a posebno iritantan je tip s britanskim akcentom (a neće valjda, ne znam, s gruzijskim, ne sjećam se baš da sam vidio u nekom američkom filmu da mladi šarmantni Kosovar ili Hondurašanin sa simpatičnim akcentom zavede glavnu junakinju, uvijek neki engleščić ili francuščić, tu i tamo neki latino laver, sunce vam vaše kolonijalističko) koji se naravno spanđa s našom kosturkom. Uglavnom, rekao sam da ću na ovaj blog stavljati sve što pogledam i neke zaostatke ako ću imati vremena, pa je tako prostor našlo i ova klasična američka izdrkotina.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar