Powidoki ili Afterimage na engleskom posljednji je film možda i najvećeg poljskog redatelja svih vremena {naravno, izuzmemo li tu Polanskog, no on je ionako zadnji film u Poljskoj snimio još početkom šezdesetih} Andrzeja Wajde. Wajda je lani umro u 90. godini, no i do samog kraja je očito ostao dosljedan samom sebi, kroz karijeru koja se protegnula skoro 70 godina, ovaj je filmaš snimao uglavnom angažirane i kritičke filmove, što ga je znalo dovesti i u ozbiljne probleme.
Realno gledajući, krajem 70-ih i početkom 80-ih je bogami bilo prilično hrabro {ako ne i ludo} u jednoj komunističkoj državi kao što je tada bila Poljska snimati filmove kaošto su Čovjek od željeza ili Čovjek od mramora u kojima je žestoko kritizirao komunizam. Terori komunizma i svih ostalih totalitarnih režima glavni su mu motivi kroz većinu filmova, a iznimka nije ni Powidoki, film o avangardnom poljskom slikaru Wladislavu Strzeminskom. Priča je smještena pred sam kraj njegova života, u razdoblje nakon II svjetskog rata kad su komunjare već preuzele vlast, a svi oni koji se nisu željeli prilagoditi i klimati glavom su ozbiljno nagrabusili. A među njima je bio i ovaj slikar.
Zanimljiv film o jednom mračnom povijesnom razdoblju, koje baš i nije bilo društvo jednakih kako se pokušavalo prikazati, a Strzeminski je pravi primjer kako su završavali oni koji su bili kontra. Jedan od najštovanijih poljskih umjetnika iz međuratnog razdoblja {koji je uzgred da rečemo u I ratu izgubio desnu ruku i lijevu nogu, no usprkos tom hendikepu je nastavio stvarati i to dosta avangardnu umjetnost, koja je, naravno, bila dosta teško shvatljiva staljinističkim cenzorima}, na kraju je umro kao zadnje govno. Nažalost Wlado nije jedini koji je tako skončao, a lijepo je vidjeti da je stari majstor i u 90. godini {devedesetoj, bogati!} snimio film koji je sasvim solidan i zanimljiv.
Primjedbe
Objavi komentar