I ovdje je riječ o svojevrsnoj psihološkoj studiji, baš kao u dobrom dijelu Kim ki-Dukovih filmova. Glavna junakinja filma prilično je ljubomorna na svog dečka i strahuje da bi je on nakon dvije godine veze mogao ostaviti. Čim on progovori riječ s nekom drugom ženom, ona počne raditi scenu, a kako bi osigurala da zauvijek ostane s njim odlučuje se na jedan suludi korak, plastičnu operaciju i promjenu izgleda.
Kimovi filmovi većinom su dosta komorne atmosfere, u igri je
tek nekoliko bitnih likova, a i ovaj s puta sve vrti oko ljudskih odnosa. Ono
što me najviše kod njega fascinira, to je odabir tema. Uvijek naleti na neku
prilično običnu i svakodnevnu temu, ali je potom prezentira na posve neobičan,
pomalo čudan način. Tako je i sada kad aktualizira problem nevjere i ljubomore
i današnju potpunu opsjednutost fizičkim izgledom i želju da se bude netko
drugi. Pomalo me njegova fiksacija na istraživanje unutarnjih želja i čežnji
svojih likova podsjeća na Bergmana, a Kim se od većine vodećih svjetskih
filmaša danas izdvaja po jedinstvenom stilu.
Obično je to riječ o naizgled manjim produkcijama, s nekoliko glumaca, dobar dio radnje filma odvija se na istim eksterijerima ili interijerima, riječ je o naizgled bezveznoj i prožvakanoj temi, no on uvijek izvuče iz priče daleko više no što bi se moglo zamisliti. Kima bi svakako svrstao u sam vrh svjetske kinematografije 21. stoljeća, a osim što je iznimno kavlitetan i zanimljiv redatelj, on je i vrlo produktivan. Od 2000. godine pa do danas nanizao je više od 15 igranih filmova i više manje svi se kreću od solidnih pa do remek djela (uz iznimnku Moebiusa, taj film mi nikako nije sjeo). Zanimljiv autor kojem svakako vrijedi dati priliku.
Obično je to riječ o naizgled manjim produkcijama, s nekoliko glumaca, dobar dio radnje filma odvija se na istim eksterijerima ili interijerima, riječ je o naizgled bezveznoj i prožvakanoj temi, no on uvijek izvuče iz priče daleko više no što bi se moglo zamisliti. Kima bi svakako svrstao u sam vrh svjetske kinematografije 21. stoljeća, a osim što je iznimno kavlitetan i zanimljiv redatelj, on je i vrlo produktivan. Od 2000. godine pa do danas nanizao je više od 15 igranih filmova i više manje svi se kreću od solidnih pa do remek djela (uz iznimnku Moebiusa, taj film mi nikako nije sjeo). Zanimljiv autor kojem svakako vrijedi dati priliku.
Primjedbe
Objavi komentar