Prilično neobična latvijska crno-bijela art-drama koju bih smjestio negdje između parodije na klasični sovjetski propagandni film i alegorijskog djela kojim se potpuno ismijava taj režim. Nije ovo film s klasičnom naracijom i zapravo bi bilo dosta teško objasniti što se zapravo ovdje događa. U najkraćim crtama Ausmu bi se moglo opisati kao film koji prikazuje kako je to izgledalo kad su u Latviju stigli komunisti i preuzeli poluge vlasti. Ausma, što bi u prijevodu trebalo značiti zora, predstavlja novi početak, a početak ne mora uvijek biti dobar. Vidimo tako kako se sve postojeće pali, trga i uništava, a na važnosti dobivaju neke nove vrijednosti. Jasno da je ovaj film prilično groteskan i karikaturalan, a mora se priznati da je to režijski i snimateljski odrađeno izvrsno jer Ausma stvarno vizualno izgleda fantastično, no unatoč tome ovaj film na mene ipak nije polučio očekivani efekt.
Autorica ovog filma je nagrađivana latvijska redateljica Laila Pakalnina, koja se u dosadašnjem dijelu karijere više bavila kratkim i dokumentarnim filmom, nego cjelovečernjim igranim filmovima. Za svoje kratke filmove bila je nominirana u Cannesu i Berlinu, za europski oscar, dok je u Karlovim Varyma dobila nagradu za najbolji kratki dokumentarac, Nekako se ne mogu oteti dojmu da bi i Ausma možda bolje funkcionirala kao kratki film jer nakon nekog vremena sve to polako postaje naporno i repetitivno. Uglavnom, riječ je tu o vrlo neobičnom i zanimljivom ostvarenju, koje bi se moglo svidjeti onima koji u filmu traže nešto drugačije i nešto što do sada nisu vidjeli. To je onda definitivno film za njih.
Primjedbe
Objavi komentar