Biblijsku priču o Kainu i Abelu znaju vjerojatno i oni što ovu
svetu knjigu za kršćane čitaju, ali i oni kojima ona nikada nije dopala
ruku. Kain i Abel bili su sinovi prvih ljudi, Adama i Eve, a upravo je
Kain i prvi ubojica koji je hodao zemljom. I nije ubio on bilo koga, već
upravo svog burazera Abela. Zbog toga je bog prokleo Kaina i kaznio ga
progonstvom, a još veća kazna mu je bila što je sve do smrti (a ako je vjerovati Bibliji se u to vrijeme živjelo ohoho, 800 pa i 900 godina, pitajte Metuzalema) morao
živjeti s teretom ubojstva brata i grižnjom savjesti te se jamačno
svakog jutra čim bi otvorio oči pitao pa jebemlimusve zašto sam to
napravio.
Pitanjem kako se nositi s bolnom činjenicom da si
nekome oduzeo život bavi se i ovaj dokumentarni film mađarskog filmaša
Marcella Geroa koji se u originalu naziva "Káin gyermekei". Na ideju za
snimanje Kainove djece Gero je došao kad je otkrio uznemirujuće i
šokantne snimke iz zabranjenog dokumentarnog filma iz 1984. godine. U
tom filmu tri mladića, koja su u maloljetničkom zatvoru završila jer su u
dobi od 14 ili 15 godina počinila ubojstva, pričaju zašto su počinili
to što jesu i kako je živjeti sa stigmom da si nekome oduzeo život, a
zapravo još ni sam pošteno nisi kročio u svoj život. I u Kainovoj djeci u
određenoj mjeri su korištene arhivske snimke iz filma koji je u
komunističkoj Mađarskoj naravno bio zabranjen, a vidimo kako se sva
trojica nadaju i vjeruju da će kad odsluže kazne od 11, 12 ili 14 godina
moći nastaviti s normalnim životom.
No, u Kainovoj djeci
vidimo da se u ovih 30 godina nešto takvo nije ostvarilo. Redatelj je
uspio pronaći svu trojicu tadašnjih klinaca od kojih 16 ili 17 godina te
ispričati njihovu priču iz današnje perspektive ljudi u četrdesetim ili
pedesetim godinama. Jedan od njih u dobi od 14 godina puškom je
ustrijelio oca, drugi je nožem isjekao učitelja koji ga je pokušao
zlostavljati, dok je treći sjekirom na komadiće iscjepao svog prijatelja
kojeg je zatekao u krevetu s vlastitom majkom, seoskom radodajkom i
"učiteljicom". U ovom filmu se zapravo istražuje što je dovelo te ljude
da počine najstrašnije moguće zločine. Redatelj kroz razgovore s njima,
ali i s njihovim obiteljima i bližnjima pokušava dokučiti da li se netko
stvarno rađa kao monstrum i predodređeni ubojica ili na njegovo
ponašanje utječe okolina. Vidimo da su sva trojica i nakon izlaska iz
zatvora zbog ubojstava potpuno promašeni i izgubljeni ljudi, jedan je čak i beskućnik i da je taj zločin koji
su počinili u mladosti potpuno predodredio njihove živote. Prva dvojica i
nakon toga su više puta završavala u zatvoru zbog raznih drugih nedjela
kao što su krađe, a trećeg nalazimo u zatvoru jer je po izlasku počinio
još jedno ubojstvo.
Njihove priče stvarno su šokantne i
tužne, a kad se čuju potpuno je jasno što je dovelo ove klince da počine
takva zlodjela. Svi oni su stigli iz potpuno nesređenih obitelji, bili
su tijekom cijelog djetinjstva ponižavani i maltretirani i zapravo bi,
kad se sve realno sagleda, bilo zapravo i čudno da nešto slično nisu
učinili. Najveća vrijednost ovog filma je u tome što se sva trojica
redatelju potpuno otkrivaju i vidimo ih kao ljude s emocijama i vidimo
gdje ih je doveo taj zločin i vidimo kako se oni pokušavaju s tim nositi i na koji su način obilježeni. S druge strane, ovaj je film tim ljudima
možda poslužio i kao neka vrsta iskupljenja, pokušaj da svijetu otkriju i
svoju stranu priče, a znaš da je film stvarno izvanredno i fantastično
snimljen kad shvatiš da zapravo počinješ suosjećati s ljudima koji su
počinili najteža moguća nedjela.
Nevjerojatno emotivna,
potresna i uznemirujuća priča na koju je jako teško ostati ravnodušan i
koja se tako lako ne briše iz memorije. Kainovu djecu mogao bih čak
usporediti i s filmom "Into the Abyss" možda i najvećeg dokumentarista
svih vremena Wernera Herzoga u kojoj ovaj slavni Nijemac razgovara s
osuđenicima na smrt u Texasu i pokušava dokučiti motive i shvatiti što
to navodi čovjeka da oduzme život drugom ljudskom biću, a istovremeno
sjajno prikazuje kako taj najstrašniji čin utječe na okolinu i kako se
osjeća čovjek koji točno zna datum i vrijeme kad će mu život biti
ugašen. Otišao bih još i dalje pa ću reći da su Kainova djeca još
potresnija i strašnija priča od Herzogovog ostvarenja, a za kraj i jedna
loša vijest. Bojim se da je ovaj film jako teško, gotovo nemoguće
pronaći na internetu (barem s titlovima, vidio sam da ima na Youtubeu
cijeli film, ali bez prijevoda, pa ako ima netko tko savršeno razumije
mađarski sretno mu bilo) i pogledao sam ga u sklopu DOKUartovog
Filmodroma u Bjelovaru. Prava je šteta što je na projekciji bilo tek
nekoliko ljudi, no vjerujem da bi se ovaj film ondje mogao prikazati još
jednom jer su Kainova djeca film koji stvarno vrijedi pogledati i film
koji kao rijetko koji prikazuje kakve su zapravo posljedice ovakvih
strašnih zločina.
Primjedbe
Objavi komentar