Realno gledajući, posljednji relevantni film Luc Besson je snimio
prije točno 20 godina. Naravno, riječ je tu o Petom elementu, a u tom se
trenutku činilo da je ovom iznimno talentiranom i raznovrsnom Francuzu
samo nebo granica. Nije tada čovjek napunio ni 40 godina, a iza sebe je
imao već pregršt hitova te i danas iznimno popularnih filmova kao što su
Veliko plavetnilo, Nikita ili Leon:profesionalac. Očekivalo se da bi
upravo Besson mogao postati novi Spielberg ili Lucas, tip koji kao iz
rukava sipa hitove koji su popularni i među publikom i među kritikom, no
poslije četrdesetog rođendana, Besson nije snimio praktički ništa
vrijedno posebne pažnje.
Posebne pažnje nije vrijedan ni
njegov posljednji film - Valerian i grad tisuću planeta, koji se ipak
nije pokazao toliko katastrofalana kako ga je dio kritike opisao i
sasjekao u korijenu. Riječ je tu o zapravo sasvim simpatičnoj
intergalaktičkoj fantaziji, čija je najveća nesreća da smo niz sličnih
filmova već odavno vidjeli. Nema se tu što reći, Valerian izgleda
perfektno, a to ni ne čudi kad se zna da je budžet filma iznosio gotovo
180 milijuna dolara (ako se dobro sjećam to je najskuplji europski film
ikada). Ipak, previše ovo podsjeća i na Avatara i na Ratove zvijezda i
na brojne druge svemirske ekstravagancije koje smo imali prilike
posljednjih dvadesetak godina, a promidžbenoj kampanji Valeriana previše
nije pomogla ni činjenica da je po ovom predlošku navodno i nastala
priča za Ratove zvijezda.
Iskreno, stripovske avanture
glavnih likova filma Valeriana i Laureline autora Pierrea Christina i
Jean-Claudea Mezieresa nikada nisam čitao (uvijek sam više bio fan
stripova kao što su Zagor ili Tex Willer) pa ne mogu reći. No, činjenica
je da neke sličnosti između Valeriana i (posebno zadnjih epizoda)
Ratova zvijezda postoje. No, Ratovi zvijezda su, ma tko što mislio o
njima, pravi klasici SF-a s vojskom fanova i siguran sam da Valerian
nikada neće dostići takav status. Ni približno. Daleko od toga da je
ovaj film nezanimljiv ili baš toliko bezvezan, no ponavljam, realno gledajući tu
nema ama baš ništa novo. Natrpao je Besson ovdje kao podršku niz poznatih faca u sporedne uloge, Clivea Owena, Rihannu pa čak i legendarnog jazz pijanista Herbiea Hancocka, no ni to nije pomoglo da ovaj film porine malo više od obične prosječnosti.
Primjedbe
Objavi komentar