Prije nekoliko godina naletio sam na američku humorističnu seriju Prolazna slava (Eastbound and Down). Ne znam kako i ne znam je li mi je netko preporučio ili sam slučajno naišao na to, no Prolazna slava pokazala se kao jedna od najsmješnijih i najbolesnijih humorističnih serija na koje sam naletio u dugo, dugo godina. Politički nekorektni i uvredljivi humor, potpuno izopačeni i poremećeni likovi, čiste karikature, nevjerojatno bizarne situacije rezultirale su urnebesom od serije koja se protegnula na četiri sezone. Naravno da je bilo tu uspona i padova, slabijih i boljih epizoda, no Prolazna slava bila je serija koju bih preporučio svakome tko voli takav, pomalo zahodski, degutantni, uvredljivi, prljavi, pa čak i glupi humor.
Glavni lik te serije bio je Kenny Powers, propali igrač bejzbola koji se nakon izbacivanja iz MLB vraća u svoje mjesto u Sjevernoj Karolini. No, umjesto da bude ponizan i da se malo pritaji, Kenny i dalje za sebe misli da je najveća faca u svemiru i da se cijeli svijet vrti oko njega. Kennyja je izvanredno utjelovio Danny McBride, jedan od onih tipova koji automatski sa svojom pojavom izazivaju podsmjeh, a ovaj je puta ta pojava još pojačana klasičnom južnjačkom fudbalerkom i cijelim tim mačo imidžem. Kenny je bio jedan od onih odvratnih, ljigavih, pokvarenih antijunaka, koji je većinom djelovao kao najgore smeće na sjevernoj hemisferi, a opet ti je morao biti drag. Mislim da mi je on možda i najdraži filmski antijunak u posljednje vrijeme. a Prolazna slava je osim prvoklasne sprdnje na taj zatucani južnjački mačo stil bila i prvoklasna sprdnja na cijeli taj svijet američkog sporta i poigravanja sa stereotipima tu su skoro pa savršeno funkcionirala.
Negdje prošle godine ugodno sam se iznenadio kad sam vidio da cijela ekipa koja je zaslužna za Prolaznu slavu sprema novu seriju. Opet su za scenarij bili zaslužni Jody Hill i sam Danny McBride, koji je opet utjelovio glavnu ulogu, a ovaj je put kao ravnopravnog partnera dobio još jednog južnjaka, Waltona Gogginsa (južnjak iz Hateful Eight). No, moje oduševljenje vrlo se brzo rasplinulo pa čak i pretvorilo u razočaranje, jer su se Zamjenici zapravo pokazali kao loša kopija Prolazne slave. Sve ono što je McBrideu i ekipi ondje prolazilo i polazilo za rukom, ovdje se pokazalo prilično promašenim, možda i zato jer je djelovalo sve to već viđenim. Unatoč tome što ste se u Zamjenicima uz to što se ponovno sprdaju sa stereotipima na zatucanog tipičnog južnjačkog rednecka, koji misli da je jako važan i pametan, a zapravo je totalno jadan i patetičan, sprdaju i s američkim školskim sustavom te bolesno kompetitivnim duhom koji se očito ne usađuje samo u učenike, već i u djelatnike škole.
Opet si je McBride namijenio ulogu nadmenog, bahatog i egocentričnog tipa, ovaj puta jednog od zamjenika ravnatelja Srednje škole u gradiću u Sjevernoj Karolini. A imamo još jednog takvog tipa, Waltona Gogginsa. On je drugi zamjenik ravnatelja škole i kada ravnatelj (Bill Murray) odluči otići u penziju, njih se dvojica krenu natjecati za mjesto ravnatelja. I to pod natjecati, ne mislim da se jave na nekakav natječaj, već počnu jedan spletkariti protiv drugoga kako bi baš upravo on bio izabran. No, kad za ravnateljicu bude izabrana treća osoba, tek tada nastaju problemi. Neal Gamby i Lee Russell tada odluče zakopati ratne sjekire i udružiti snage kako bi uništili novu ravnateljicu i sebe ugurali na sam vrh, a to dovodi do niza prilično bolesnih i potpuno nenormalnih situacija (kao što je recimo palež njezina doma).
Ovaj dio što sam opisao tek je početak prve sezone koja se počela emitirati lani na HBO-u, a ovih dana upravo je završena druga sezona. Toplo se nadam da je ovo kraj, iako mi smrdi da bi se to moglo i nastaviti, a ne bi trebalo. I ovo je sasvim dovoljno. Iskreno, nakon odgledane prve sezone mislio sam da ću drugu preskočiti, no vrag mi nije dao mira jer sam se nadao da bi se mogla situacija nekako razigrati i konačno postati duhovita kao Prolazna slava. No, to se nije dogodilo. Zamjenici se pokazala kao prosječna serija s dosta otrcanima i uglavnom već viđenim forama, a opet se to svelo na prljavi, politički nekorektni i pomao djetinjasti humor (što mi u pravilu i ne smeta) u stilu Prolazne slave. Da nije bilo Prolazne slave, ovo bi možda i bilo zanimljivije i bolje, no ovako mi djeluje kao loša varijacija na temu, što ne znači da i ovdje povremeno nije bilo zabavnih i smiješnih situacija. Ali, problem je što ih je bilo puno manje no što sam očekivao i McBride i društvo očito su svu inspiraciju i dobre provale ispucali u prvoj seriji.
IMDB LINK
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar