Prilično neobičan turski film o bratu i sestri koji sreću odluče potražiti u močvari. Njihov eskapizam u ovom slučaju nije potaknut nekim filozofskim ili socioekonomskim nagonom, nego čistom potrebom. Mladi automehaničar Ali i njegova sestra Zuhal odrasli su u sirotištu, a život ih je razdvojio. Zuhal je posvojila obitelj koja Aliju ne dopušta da posjećuje sestru. Njemu jednog dana prekipi, kompletnu tu posvojiteljsku obitelj izbode nožem, otme sestru te se njih dvoje na njegovom motoru zapute u nepoznato, u veliki veliki svijet iz pomalo ironičnog naziva filma. Taj veliki svijet za Alija i Zuhal pokaže se nekakva močvara u kojoj se odluče skrasiti pošto policija i dalje traga za njima, no život u divljini za ovo dvoje se i neće pokazati kao pretjerano dobitna kombinacija jer oboje polako počinju gubiti razum.
Ovu dramu Rehe Erdema prije bih svrstao u kategoriju art-filma, nego u neko klasično žanrovskog ostvarenje i sve se tu zapravo vrti oko odnosa brata i sestre, koji na trenutke čak djeluje i pomalo incestuozno. Iako se Aliju i Zuhal čini da su jedno drugom dovoljni za nekakvo normalno funkcioniranje, ipak se pokaže da život u izolaciji ipak nije idealan izbor za ljude, posebno ne za mlade ljude. Na kraju se ispostavi da bi objema vjerojatno bilo bolje da su ostali tamo gdje su bili na početku priče. Koca dünya svoju je premijeru imala na prestižnom filmskom festivalu u Veneciji, gdje je čak i dobila posebno priznanje žirija, a bila je i u konkurenciji za zlatnog lava. Pokupio je ovaj film i dosta nagrada na domaćim turskim festivalima. Solidno i uglavnom zanimljivo, na trenutke možda trunčicu dosadno, ali u svakom slučaju vrijedno gledanja. Posebno za one koji vole neobične i prilično poetične i esejske filmove.
Primjedbe
Objavi komentar