Ova kombinacija horora i psihološke drame na festivalu u Torontu 2017. godine dobila je nagradu za najbolji kanadski film, a frankofonski kanadski glumac, scenarist i redatelj Robin Aubert donosi nam pomalo netipičnu priču o zombijima smještenu u ruralne predjele Quebeca. Odmah ću naglasiti da mi zombiji definitivno nisu pri vrhu liste omiljenih horor čudovišta i prijašnjih nekoliko filmova na koje sam naletio sa sličnom tematikom prilično su mi išli na živce. Koncept zombija kao stvorenja koja teturaju kao da su u sebe ulile bocu Badelovog konjaka i naganjaju nezaražene ljude smatram prilično potrošenim, no Aubert je u ovaj podžanr uspio ubaciti dašak svježine. Iako zapravo ni ne znamo što se dogodilo sa svim tim ljudima koji su se pretvorili u bića nalik zombijima i vrebaju onaj maleni preostali dio nezaraženog pučanstva, to u ovom filmu i nije toliko bitno, no vrebanje jadnih ljudi kao da nije jedini cilj ovih zombolikih bića. Ovi kao da imaju neki viši cilj ili svrhu.
U središtu pažnje ovog filma je čisti egzistencijalizam, odnosno borba za goli život nekolicine ljudi, koji se većinom ne poznaju, no moraju surađivati ukoliko žele izvući živu glavu. Na početku filma pratimo nekoliko manjih grupica ljudi, koji pokušavaju pobjeći od čovjekolikih bića koja definitivno više nisu ljudi i djeluju kao da im je jedina želja zaraziti i uništiti sve one koji im se nađu na putu. Tim manjim grupicama putevi se ubrzo susreću i njihov je plan dokopati se grada jer vjeruju da je ondje situacija bolja i da vojska drži situaciju pod kontrolom. No, taj zadatak nije nimalo lagan jer zombiji prijete sa svih strana, samo je jedan ugriz dovoljan da se završi na mračnoj strani, a tko im zapravo jamči da je u gradovima situacija stvarno bolja. Ugođaj "Les Affames" cijelo je vrijeme prilično jeziv i misteriozan, a na trenutke nam Aubert priušti i krvave scene kojih se ne bi postidjele ni japanske mange. Zanimljivo je kako kao uzore i ideale kod osmišljavanja i snimanja ovog filma Aubert naveo dva šampiona filmskog egzistencijalizma - Francuza Roberta Bressona i Rusa Andreja Tarkovskog.
Primjedbe
Objavi komentar