Ne znam kakva
je situacija s vama, ali ja sam jedan od onih koji se pretjerano i ne
interesira o sadržaju pojedinog filma prije no što ga krenem gledati. Dobro,
obično prije nego što ga stavim na watchlistu provjerim što piše na IMDB-u u
onom kratkom opisu ili pogledam trailer ili pak radim po nečijoj preporuci. No
dok se kroz koji mjesec (u nekim slučajevima i godinu, pa i dvije) neki film
pojavi, obično i zaboravim o čemu se radilo (ako baš sad nije neki
superekstrahiper film). Vidim da sam si ga iz nekog razloga zabilježio i krenem
ga gledati bez ponovnog provjeravanja o čemu se tu radi (osim ako se u
međuvremenu nije ipostavilo da na IMDB-u ima ocjenu 3.8). Tako mi se često
dogodi da me pojedini film odvede na potpuno krivi trag i da se ispostavi da je
nešto potpuno drukčije od onoga što sam očekivao, a posljednji takav slučaj
upravo je "Lean on Pete".
Možda me
kratki opis na IMDB-u koji veli "A teenager gets a summer job working for
a horse trainer and befriends the fading racehorse, Lean on Pete" ili
plakat na kojem su neki tinejdžer i konj odveo na krivi put pa sam na prvu
mislio da se radi o još jednoj u nizu sladunjavoj drami o klincu i nekoj
životinjici i njihovom prijateljstvu. No, nisam se mogao više prevariti. I
dobro da sam se prevario jer "Lean on Pete" nema ni približne veze sa
sladunjavošću i melodramatikom, čega sam se pribojavao, već je to prilično
gorka, tužna i teška priča o 15-godišnjaku u potrazi za mjestom koje bi mogao
nazvati domom. Iako je riječ o britanskom filmu pošto je je njegov scenarist i
redatelj Britanac Andrew Haigh i financiran je britanskim novcem, radnja mu je
smještena u Ameriku i svi glumci su Amerikanci. Nešto slično kao s ponajboljim
filmom prošle godine "Three Billboards..." u kojem je Britanac
ispričao ponajbolju američku priču posljednjih godina, tako i ovdje imamo
slučaj da se Britanci bave američkim temama i pokazuju onu ne baš toliko lijepu
stranu Amerike koju i nemamo priliku vidjeti tako često.
Charley je
15-godišnjak kojeg je još kao bebu napustila majka i on odonda živi s ocem koji
je klasični američki lutalica. Ni na jednom mjestu oni nisu dugo, sele se
gotovo na redovitoj bazi, tako da Charley nema mjesto koje bi mogao nazvati
pravim domom. U filmu ih zatičemo negdje u okolici Portlanda u Oregonu, gdje
stari radi neke povremene poslove, a prilično usamljeni Charley tijekom ljetnih
praznika ne zna što bi sa sobom. Jednog dana on slučajno upozna čovjeka koji se
bavi uzgojem i vježbom trkaćih konja te mu počne pomagati i brinuti se o
konjima, a posebno se veže za jednog od njih, ne pretjerano uspješnog pastuha
imena "Lean on Pete" (da riješimo misterij otkud ime filma). Kako
Pete baš i nije klasični trkaći konj, njegova je sudbina zapečaćena te mu je
jednosmjerna karta za Meksiko gdje mu je predviđena transformacija u kobasice
već rezervirana. No, Charley, koji je upravo doživio još jednu u nizu tragedija
to ne može prihvatiti te krade konja i s njim kreće u odiseju sjeverozapadom
Amerike u potragu za mjestom koje bi mogao nazvati domom. Tim putem susreće
razne tipove i shvaća koliko je život zapravo surov, posebno kad nemaš nikoga koga
bi mogao nazvati svojim i na koga bi se mogao oslonititi i vjerovati mu, a
usput si bez prebijene pare u džepu.
Premijeru je ovaj film imao na festivalu u Veneciji, gdje je bio u konkurenciji za Zlatnog lava, a mlađahni glumac Charlie Plummer (oteti nasljednik iz Scottovog "All the Money in the World") dobio je ondje nagradu koja nosi ime slavnog Marcella Mastroiannija i predviđena je za najboljeg mladog glumca. I stvarno je dečko odradio lavovski posao glumeći melankoličnog, nesretnog, u početku i naivnog klinca, kojeg život vrlo brzo udari u glavu na najteži mogući način. Dečko je stvarno izniman talent i vjerujem da ćemo ga se sljedećih godina nagledati u dobrim ulogama (ukoliko ne prijeđe na mračnu stranu i postane neki superjunak), a u epizodnim ulogama pojavljuju se i mnoga poznata lica kao što su Steve Buscemi, Travis "Ragnar Loftbruck" Fimmel, Chloe Sevigny i Steve Zahn, no ovaj je film zapravo one man show. Ukoliko naravno ne računamo konja. Baš kao i za mladog Plummera, ovaj je film bio do sada i najveći zalogaj za Haigha, koji je također pokazao da ima osjećaj za ispričati važnu i kvalitetnu priču. Tužnu i gorku, ali istovremeno i priču punu humanizma nakon koje ti ipak bude nekako toplo oko srca.
Primjedbe
Objavi komentar