Federico
Fellini danas se smatra jednim od najutjecajnijih autora ne samo
talijanskog, već i svjetskog filma, a "La Strada" je bio film kojim
je predstavio svijet svoje mašte i film je to zbog kojeg je
umalo završio u ludnici. Sam je Fellini za ovaj film rekao da je to kompletni
katalog njegovog mitološkog svijeta, opasna reprezentacija njegovog vlastitog
identiteta koju je predstavio svima bez imalo zadrške. Film je to na kojem je
Fellini radio možda i najdulje od ostalih filmova, a tijekom produkcije
susretao se s brojnim problemima od nesigurnih financija, problema s kastingom,
brojnih odgađanja, da bi pred kraj snimanja filma doživio živčani slom. Kad je
film konačno prikazan, kritike su bile pogubne, a na festivalu u Veneciji čak
je došlo i do tučnjave između onih kojima se film svidio i onih koji su ga
popljuvali. Danas, više od 60 godina kasnije potpuno je jasno kako je "La
Strada" jedno od njegovih najvećih remek-djela i jedan od najutjecajnijih
filmova ikad snimljenih. Među svoje omiljene filmove uvrstili su ga brojni
ugledni redatelji kao što su Martin Scorsese, Jiri Menzel ili Mike Newell,
a čak je i aktualni papa Franjo istaknuo da mu je "La Strada"
oduvijek bio najdraži film koji je ikada gledao.
Ovaj film o
siromašnoj djevojci Gelsomini (Fellinijeva supruga Giulietta Masina po kojoj je
djelomično i osmislio ovaj lik i koja je glumila u njegovim brojnim filmovima)
koja je prodana putujećem cirkusantu i snagatoru Zampanu (Anthony Quinn) ujedno
je i prvi film kojim je Fellini napravio odmak od neorealizma, poslijeratnog
stila u talijanskom filmu. Tom odmaku od klasičnog realizma ubrzo su se
priklonili i drugi talijanski filmaši poput Fellinijevog mentora Roberta
Rosselinija ili Michelangela Antonionija, a "La Strada" je bio
savršen primjer onoga što u budućnosti od ovog filmskog genija možemo
očekivati. Ovaj film kao da je samo korak na putu sljedećih remek-djela kao što
su "Dolce Vita", "8 i pol" ili
"Amarcord", a bio je to i prvi od četiri Fellinijeva filma koji su
talijanskoj kinematografiji donijeli Oscara za najbolji film izvan engleskog
govornog područja. Pomalo nerealno zvuči podatak da Fellini sam nikada nije
uspio osvojiti niti jednog Oscara, ako izuzmemo onog koji je 90-ih dobio za
životno djelo.
Primjedbe
Objavi komentar