Skandinavsko
društvo danas je jedno od najnaprednijih i najrazvijenijih društava svijeta, a
ti sjevernjaci oduvijek su me fascinirali svojom sposobnošću, marljivošću i
vrijednosnim sustavom koji ih je do tog društva blagostanja u razdoblju od samo
nekoliko generacija i doveo. Vjerojatno zato što je i zemlja na kojoj su se
nastanili daleko škrtija i puno manje toga može se proizvesti nego negdje na
Mediteranu, a i klima je daleko oštrija i hladnija, ti su se ljudi morali
puno više mučiti da bi došli do onog što imaju. Dovoljno je pročitati vijesti poput
one da je švedska ili norveška ministrica podnijela ostavku jer je službenom
karticom zabunom kupila pelene ili kad je druga odstupila jer je vozila sa
0,2 promila ili pročitati intervju s poznatim glumcem Stellanom Skarsgaardom u kojem kaže da i dalje živi u Švedskoj jer ondje bogati ljudi poput njega moraju plaćati veće poreze jer bi svi trebali imati mogućnost školovanja i zdravstvene zaštite pa da ti bude jasno da je riječ o državama s razvijenim sustavom
vrijednosti i društvima s nultom tolerancijom i na najmanje, makar i potpuno
beznačajne prijestupe. Kad se sve to zna, onda i slavni film
"Emigranti" Jana Troella iz 1971. godine snimljen prema romanu
Vilhelma Moberga, djeluje dodatno šokantnije i nevjerojatnije.
Ovaj roman, a
potom i film vodi nas u 1844. godinu u južnu švedsku pokrajinu Smaland i
upoznajemo u "Emigrantima" društvo koje je i dalje potpuno feudalno. Šačica velikaša žive kao
bubrezi u loju na grbači brojnih kmetova i nešto slobodnih seljaka, koji imaju
nešto zemlje i ukoliko godina zakaže, oni su osuđeni na gladovanje. U takvoj
situaciji je i mlada obitelj Nilsson (dvoje možda i najpoznatijih švedskih
glumaca Max von Sydow kao Karl Oskar i Liv Ullmann kao Kristina). Kao
najstariji sin Karl Oskar je od roditelja naslijedio zemlju i imanje, a njegov
buntovni mlađi brat Robert da bi preživio mora od jutra do mraka rintati kao
najamni radnik kod vlastele. Ubrzo on počne maštati o selidbi u Ameriku,
svima nepoznat novi svijet za koji kruže priče da je zemlja ondje
nevjerojatno plodna i da svi tamo mogu živjeti lijepo od svog rada. Sa svojim
idejama on ubrzo zarazi i starijeg brata te skupina emigranata iz nekoliko sela
odlučuje prodati svoja imanja i krenuti na put u nepoznato.
Mogla bi se
ova epska saga nominirana čak za pet Oscara (zanimljivo je kako je 1972.
"Utvandrarna" kako se film naziva u originalu, bio nominiran za
najbolji film izvan engleskog govornog područja da bi godinu poslije zaslužio
još četiri nominacije, i to one za najbolji film, najboljeg redatelja, najbolji
scenarij prema književnom predlošku i najbolju glumicu) podijeliti u tri
cjeline ili poglavlja - život u Švedskoj, putovanje jedrenjakom u Ameriku i
dolazak u novi svijet. I čovjek stvarno ne zna koji je od tih dijelova
fascinantnije prikazan. Najveća vrijednost ovog filma je što je on i svojevrsni
povijesni zapis o vremenima kad se je Švedska bila jedna od zemalja iz koje se
masovno iseljavalo i što nudi fascinantan uvid u život ljudi tih vremena. Način
na koji su prikazane sudbine ne samo ovih ljudi, već i milijuna ostalih koji su
u potrazi za srećom odlazili u nepoznato na drugi kraj svijeta, rijetko se gdje
može vidjeti tako dobro kao u ovom filmu.
Posve je
jasno da kad se netko odluči na na takav put, put u kojem ostavlja sve što je
do sada imao i odlazi onamo gdje ni ne zna što ga čeka, to mora značiti da je
život za njega u starom svijetu bio nikakav. Jer koliko bi netko u tim
vremenima kad ljudi, osim nekoliko priča o Americi koje su kružile, morao biti
očajan da se zaputi na drugi kraj svijeta i zna da obitelj i zemlju na kojoj je
odrastao više nikada neće vidjeti. Kako su izgledala ta višemjesečna putovanja
preko oceana tijekom kojih su ljudi umirali od gladi i bolesti također je
sjajno prikazana, baš kao i situacija s kojom su se susreli kad su stigli na
drugi kraj svijeta. Zanimljivo je kako je već sljedeće godine, odnosno 1972.
snimljen i nastavak ovog filma, baziran na drugoj Mobergovoj knjizi i u kojem
se prati život ovih švedskih imigranata u Minnesoti, koji je također bio
nominiran za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Tako da
oni kojima se svide "Emigranti", zasigurno će uživati i u "The
New Landu" iako će za oba film morati izdvojiti dosta vremena pošto i
jedan i drugi traju dulje od tri sata.
Primjedbe
Objavi komentar