Evo nama još jedne gotovo pa tipične priče iz
iranske svakodnevice koja nam nudi zanimljiv uvid u tamošnje društvo, a
snimljeno je to u stilu na koji nas je navikao tamošnji dvostruki oskarovac
Ashgar Farhadi (Nader i Simin se rastaju, Smrt trgovačkog putnika). Ipak, ovo je
nešto slabije, a podjednako pod utjecajem Farhadija, imam dojam da je ugledni
iranski filmaš Reza Mirkarimi je "Castle of Dreams" snimio pod
utjecajem još jednog velikog sunarodnjaka, Abbasa Kiarostamija. Baš kao i u
Kiarostamijev "Okusu trešnje" i ovo je svojevrsni film ceste u kojem
pratimo sudbinu 42-godišnjeg Jalala, koji je upravo izašao iz zatvora nakon što
je odslužio zatvorsku kaznu zbog ubojstva iz nehaja. U međuvremenu je on
ostavio ženu i dvoje djece, preselio u drugi grad, a kad se konačno vratio
kući, shvatio je da mu žena umire.
No, bez obzira na to, odlučio je on
profitirati na ženinoj bolesti, prodati njen auto i preseliti u susjedni
Azerbajdžan, a sina i kćer koje nije vidio godinama ostavio bi na brizi svojoj
šogorici odnosno ženinoj sestri. No, neće to baš ići tako lako jer šogoricin
muž baš i nije oduševljen tom idejom i natjera Jalala da povede sa sobom i
djecu koju godinama nije vidio i koja su već zaboravila na njega. I pretvorit
će se to u emotivno putovanje puno uspona i padova u kojima će se čovjek koji
je odlučio živjeti bez obveza i zaboraviti na prošlost i djecu, pomalo početi
mijenjati i shvaćati što je učinio. Bit će tim putem i svakvih izazova, nekih
pomalo i stereotipnih situacija u kojima će Jalal pokušati podmititi policajca
koji ga je zaustavio jer vozi bez prometne dozvole ili kada se niotkuda pojave
njegovi šogori i premlate ga k'o vola u kupusu, no bila je ovo na kraju sasvim
solidna realistična socijalna drama.
Primjedbe
Objavi komentar